Isus je provodio djetinjstvo i mladost u jednom malom planinskom mjestu. Svako mjesto na zemlji moglo je da se smatra počašćeno da je on živio u njemu. I za carske palate bila bi čast da ga prime kao gosta. Ali on je mimoišao bogate domove, carske dvorane i slavne centre nauke, i nastanio se u zabačenom i prezrenom Nazaretu. IZ 15.1
Kratak izvještaj o njegovim prvim godinama je vrlo važan. “A dijete je raslo i bilo je duhom jako, jer je bilo puno mudrosti, i milost je Božja bila na njemu”. Obasjan prisustvom svoga Oca, “Isus je napredovao u mudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi”.1Luka 2, 39-40. 52. IZ 15.2
Njegov je duh bio aktivan i pronicljiv; on je bio razumniji i mudriji od svojih vršnjaka. Njegov se karakter odlikovao divnom uravnoteženošću. Njegove duhovne i tjelesne sposobnosti razvijale su se postepeno, u skladu sa zakonima djetinjstva. IZ 15.3
Isus kao dijete je bio vrlo ljubazan. Uvijek je bio gotov da druge usluži. Njegovu strpljivost nije moglo ništa poremetiti, a njegova istinitost bila je nepokvarena. I ako je u svojim načelima bio čvrst kao stijena, ipak je u svom životu pokazivao nesebičnu ljubaznost. IZ 15.4
Isusova majka bdjela je s najvećom brižljivošću nad razvitkom njegovih sposobnosti i divila se savršenstvu njegovog karaktera. Njoj je bila radost da bodri taj živ i inteligentan duh. Sveti Duh joj je davao mudrost da je mogla, u saradnji s nebeskim anđelima, da radi na razvitku tog djeteta, koje je priznavalo samo Boga svojim Ocem. IZ 15.5
Od najstarijih vremena vjerni Izraelci su posvećivali najveću pažnju obrazovanju omladine. Gospod je naredio da se djeca od najranijeg djetinjstva poučavaju o njegovoj dobroti i veličini koje su otkrivene naročito u njegovom zakonu i u historiji izraelskog naroda. Pjesma, molitva i nauka Svetog pisma trebalo je da se prilagode dječjem umu. Očevi i majke trebalo je da poučavaju djecu da je zakon Božji izražaj njegovog karaktera, i da se primanjem u srce njegovih načela oživljava u nama slika Božja. Nastava se vršila naročito usmeno; ali djeca su takođe učila jevrejsko pismo, i svitak pergamenta, koji je sačinjavao Stari zavjet, bio je predmet njihovih proučavanja. IZ 15.6
Isus nije primio svoje obrazovane u školama sinagoga. Njegova je majka bila njegov prvi zemaljski učitelj. Iz njenih usta i proročkih spisa sticao je svoje znanje o božanskim stvarima. Na koljenima svoje majke učio je one riječi koje je nekada sam davao Izraelu preko Mojsija. Ni kasnije nije posjećivao škole rabina. Nije mu bila potrebna nauka koju bi mogao crpsti na tom izvoru. Sam Bog je bio njegov učitelj. On je stekao svoje znanje kao što ga i mi možemo steći; njegovo veliko poznavanje Svetog pisma pokazuje nam da je u svojim mladim godinama marljivo proučavao Božju riječ. Velika biblioteka Božjih djela stajala mu je takođe na raspoloženju. On koji je sve stvorio, proučavao je sada nauku, koju su njegove ruke zabilježile na zemlji, u moru i na nebu. Daleko od pokvaranosti svijeta, on je svoje znanje crpao iz prirode. Od svoje rane mladosti bio je prožet jedino željom: da živi, da bi činio dobro. A za to mu je davala poticaj i priroda. Dok je proučavao život biljaka, životinja i ljudi, otkrivao je nove ideje u pogledu metoda rada. Neprestano se trudio, da iz onoga, što je posmatrao, uzima primjere, koji će mu pomoći da bolje objasni živa Božja proročanstva. Poređenja iz prirode, kojima se volio služiti iznoseći nauku istine za vrijeme svoje javne službe, pokazuju koliko je njegov duh bio otvoren utjecaju prirode i koliko je duhovnih pouka znao izvući iz života svoje svakodnevne okoline. IZ 15.7
Značenje Božje riječi otkrivalo se Isusu iz Božjih djela, dok se on trudio da otkrije suštinu stvari. Nebeska bića su mu pomagala i njegov je um bio ispunjen svetim mislima. Od samog početka svog duhovnog buđenja, on je neprestano rastao u duhovnoj milosti i u poznanju istine. IZ 16.1
Svako dijete može steći znanje, kao što ga je Isus stekao. Ako se trudimo da upoznamo našeg nebeskog Oca kroz njegovu riječ, onda će nam se anđeli približiti, da ojačaju naš um, da očiste i oplemene naš karakter. Mi ćemo postati slični Spasitelju. Posmatranje svega što je u prirodi veliko i lijepo upućuje naša osjećanja na Stvoritelja. Vezom s djelima Beskonačnoga, naš um obuzima spasonosni strah, a duša prima novu snagu. Veza s Bogom kroz molitvu razvija duševne i moralne sposobnosti. Razmišljanjem o onome što je duhovno, povećavaju se naše duhovne energije. IZ 16.2
Isus je živio u skladu s Bogom. U djetinjstvu je razmišljao i govorio kao dijete, ali nikada nije ni jedna mrlja grijeha pomutila Božju sliku u njemu. Ipak on nije bio zaštićen od iskušenja. Stanovnici Nazareta su bili na glasu zbog svoje zloće. Natanaelovo pitanje: “Može li iz Nazareta doći nešto dobro”? — pokazuje koliko su oni bili malo cijenjeni. Isusova je okolina stavljala na probu njegov karakter. On se morao stalno truditi, da sačuva svoju čistotu, i bio je izložen svim borbama, koje mi poznajemo, da bi postao za nas primjer u djetinjstvu, mladosti i zrelim godinama. IZ 16.3
Sotona se nije umorio u svojim naporima da izvojuje pobjedu nad Djetetom iz Nazareta. Anđeli su čuvali Isusa od njegove najranije mladosti; ipak njegov život je bio neprestana borba sa silama tame. Prisustvo na zemlji jednog života bez ljage grijeha bilo je za kneza tame predmet uznemirenosti i očajanja. Sotona je postavljao Isusu sve moguće zamke. Nikada ne će nijedno ljudsko dijete živjeti tako svetim životom usred tako strašnih moralnih napada, kao što su bili ovi, protiv kojih se morao boriti naš Spasitelj. IZ 16.4
Isusovi roditelji su bili siromašni i bili su primorani da sredstva za svoje životne potrebe zarađuju svakodnevnim radom. Isus se, dakle, upoznao sa siromaštvom, odricanjem i oskudicom. To iskustvo služilo mu je kao zaštita. Njegov je život bio suviše ispunjen radom, da bi bilo mjesta lijenosti, koja priprema put iskušenjima. Nijednog slobodnog trenutka nije tražio pokvareno društvo. Koliko je bilo moguće, zatvarao je vrata kušaču. Nijedan dobitak, nijedno uživanje, nikakva pohvala ili ukor nisu ga mogli primorati da učini jedno zlo djelo. On je bio vješt ne samo da opazi zlo, nego i da mu se odupre. IZ 17.1
Isus Krist je jedino biće, koje je živjelo na zemlji bez grijeha; međutim, on je trideset godina proveo među stanovnicima Nazareta. Ovo pokazuje, koliko su u zabludi oni, koji misle, da je život bez mane moguć samo onda, ako tome odgovaraju prilike mjesta, u kome žive, sreća ili napredak. Naprotiv: kušanja, siromaštvo i nevolje su odgojna sredstva, koja razvijaju čistotu i odlučnost. IZ 17.2
Isus je živio u skromnoj kući; vjerno je i radosno nosio svoj dio tereta u izdržavanju doma. On je bio gospodar neba; anđeli su se radovali, što mu se pokoravaju; sada je on postao dragovoljan sluga, poslušan i ljubazan sin. Naučio je zanat, i radio svojim rukama s Josipom u drvodjeljskoj radionici. Obučen kao jednostavan radnik, prolazio je ulicama malog grada na svoj skroman posao. Nikada se nije poslužio svojom božanskom snagom, da bi olakšao svoje terete ili smanjio svoje muke. IZ 17.3
Rad je pridonio razvitku Isusovog tijela i duha za vrijeme njegovog djetinjstva i mladosti. On nije nerazumno upotrebljavao svoje fizičke snage, nego je znao da ih čuva, da bi mogao obavljati posao na svim područjima. Savršen kao radnik, on je bio savršen i kao čovjek. On nije trpio nesavršenstvo čak ni u rukovanju alatom. Svojim primjerom je pokazao da treba da budemo marljivi, i da dobro izvršen posao zaslužuje da bude cijenjen. Vježba, koja daje rukama vještinu, i uči omladinu da nosi terete života, povećava fizičku snagu i razvija sve sposobnosti. Svatko treba da nauči jedno korisno zanimanje za sebe i za druge. Bog je htio da rad bude blagoslov. Samo marljiv radnik poznaje pravu ljepotu i radost života. Blagoslov Božji počiva na djeci i omladini, koja sudjeluju u dužnostima doma i pomažu svojim roditeljima. Takva će djeca biti korisna društvu, kad napuste svoje domaće ognjište. IZ 17.4
Za vrijeme cijelog svog zemaljskog života, Isus je bio neumoran radnik. On je mnogo želio i mnogo je preduzimao. U toku svoje službe rekao je: “Meni valja raditi djela Onoga, koji me posla, dok je dan; doći će noć, kad nitko ne će moći raditi”.2Ivan 9, 4. Isus nije izbjegavao brige i odgovornosti, kako to čine mnogi, koji se nazivaju njegovim učenicima. Mnogi su slabi i nesposobni, jer nastoje, da se oslobode tih dužnosti. Oni mogu imati dragocjene i divne osobine, ali se ne mogu upotrebiti, kad treba da se savladaju teškoće ili otklone smetnje. Ista odgojna sretstva, koja su došla do izražaja kod Krista, treba i u nama da razviju snagu i čvrstinu Kristovog karaktera. I milost koju je on primio, možemo primiti i mi. IZ 17.5
Za vrijeme cijelog svog života među ljudima, Spasitelj je dijelio sudbinu siromaha. On je kroz svoje iskustvo upoznao njihove brige i nevolje, zato je mogao tješiti i hrabriti sve skromne radnike. Oni, koji imaju pravi pojam o njegovoj nauci, ne će nikada pomišljati da treba praviti razliku imeđu ljudi, i da treba bogate više cijeniti od siromašnih. IZ 18.1
Isus je unosio u svoj posao radost i taktičnost. Potrebno je mnogo strpljenja i duhovnosti, da se u domaći život i radionicu unese vjera Biblije, da se izdrži napor, koji posao iziskuje, a da oči ipak budu uprte u Božju slavu. U tome nam Krist može pomoći. On nikada nije bio tako preopterećen zemaljskom brigom, da ne bi imao vremena za razmišljanje o nebeskim stvarima. Često je izražavao radost svoga srca pjevajući psalme ili duhovne pjesme. Stanovnici Nazareta slušali su ga kako hvali Gospoda i kako mu zahvaljuje. On je pjesmom održavao vezu s nebom; i dok su se njegovi drugovi umarali od posla, hrabrile su ih nježne melodije iz njegovih usta. Oni, koji su ga slušali, osjećali su kao da lete sa ove zemlje u nebesku domovinu. IZ 18.2
Za vrijeme njegovog povučenog života u Nazaretu, iz Isusa je izvirala struja ljubavi i nježnosti. On je bio izvor spasonosne milosti za svijet. Njegovo je prisustvo donosilo sreću svima: starima, žalosnima, onima koje je tištila težina grijeha, pa čak i djeci, koja su se igrala nevinim igrama. Onaj koji je svojom silnom riječju držao svjetove, bio je gotov da se sagne i podigne jednu ranjenu pticu. Ništa mu nije izgledalo nedostojno njegove pažnje i pomoći. IZ 18.3
Dok je Isus rastao u mudrosti i rastu, napredovao je takođe u milosti pred Bogom i pred ljudima. Pokazujući ljubav prema svima, zadobijao je ljubav svih. Atmosfera nade i hrabrosti, koja ga je okružavala, činila ga je izvorom blagoslova za sve porodice. Cesto su ga u sinagozi subotom pozivali, da čita iz proročkih spisa, i srca slušalaca zaigrala bi od radosti, videći da nova svjetlost izvire iz poznatih riječi svetoga teksta. IZ 18.4
Isus je izbjegavao svaki vanjski sjaj. U toku godina, koje je proveo u Nazaretu, nije nikad otkrio svoju čudotvornu moć. Nije tražio jedan viši položaj ili neku titulu. Iz njegovog skromnog i tihog života, kao i iz šutanja Biblije o njegovim prvim godinama života, možemo izvući važnu pouku: što je život jednog djeteta mirniji i jednostavniji, bez vještačkog uzbuđivanja, u skladu sa prirodom, pogodniji je za razvitak tjelesnih, duševnih i duhovnih sposobnosti. IZ 18.5
Isus je naš primjer. Mnogi sa zanimanjem proučavaju njegov javni rad, a zanemaruju pouke iz njegovih prvih godina. Baš u svom porodičnom životu je 0n primjer djeci i omladini. Spasitelj je pristao da živi u siromaštvu, da bi nam pokazao kako možemo živjeti blizu Boga, ma koliko bile skromne prilike našeg života. On se trudio da ugodi svome Ocu, da mu dade čast i da ga proslavi u običnim prilikama života. On je otpočeo svoje djelo kao običan radnik, te je time uzdigao skromno zvanje onih, koji teškim radom zaslužuju svoj svakodnevni hljeb. Kod svoje drvodjeljske klupe osjećao se isto tako u službi Božjoj kao i kasnije kad je činio čudesa za druge. Na svakog mladića koji ide za Kristovim primjerom, primjerom vjernosti i poslušnosti u krugu obitelji, mogu se primijeniti riječi, koje je Otac izgovorio kroz Svetog Duha: “Evo Sluge moga, koga podupirem, Izabranika moga, koji je mio duši mojoj”.3Izaija 42, 1. IZ 19.1