Oni koji kažu da ljube Gospoda treba, po primjeru starih patrijaraha, da podižu oltar Gospodu svuda gdje postavljaju svoje šatore. Ako je ikada bilo vrijeme kada bi trebalo da svaka kuća bude dom molitve, onda je to danas. Očevi i majke treba često da podižu k Bogu svoja srca u poniznim molitvama za sebe i svoju djecu. Neka otac, kao svećenik u domu, stavlja na Božji oltar jutarnju i večernju žrtvu, a supruga i djeca neka mu se pridruže, u molitvi i slavljenju. U takvoj obitelji Isus će rado boraviti. PMK 227.2
Iz svakog kršćanskog doma treba da zrači sveta svjetlost. Trebalo bi da se ljubav otkriva u djelima. Trebalo bi da ona prožima sve obiteljske odnose, otkrivajući se u djelima dobrote, u ljubaznoj i nesebičnoj učtivosti. Ima domova u kojima se živi po tim načelima, domova gdje se Bog slavi i gdje vlada naj- čistija ljubav. U njima se jutrom i večerom diže k Bogu molitva kao blagi tamjan da bi se opet vratila na članove obitelji kao jutarnja rosa milosti i blagoslova. PMK 227.3
Primjerna kršćanska obitelj je jako svjedočanstvo u prilog stvarnosti kršćanske religije, kome nevjernici ne mogu ništa prigovoriti. Svatko može vidjeti da u toj obitelji postoji utjecaj koji djeluje na djecu, i da je Bog Abrahamov sa njima. PMK 228.1