Pali čovjek je sotonin rob. Misija Isusa Krista bila je da ga oslobodi od njegove sile. Čovjek je po svojoj prirodi sklon da posluša sotonina nagovaranja, i on ne može sam uspješno da se odupre tako strašnom neprijatelju, ukoliko Krist, moćni Pobjednik, ne boravi u njemu, nadahnjujući njegove želje i dajući mu snagu. Samo Bog može ograničiti sotoninu moć. Sotona se šeta zemljom u svim pravcima. Uvijek vreba i ne gubi nijednu priliku da bi uništio duše. To Božji narod treba da razumije ako želi izbjeći njegove zamke. PMK 27.2
Sotonino prerušavanje. — Sotona priprema svoja sredstva obmane za posljednju borbu, tako da Božji narod ne bi znao sa kim ima posla. U 2. Korin- ćanima 11, 14. čitamo: “I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela vidjela.” Dok neke prevarene duše tvrde da sotona ne postoji, on ih upotrebljava i uspješno radi kroz njih. Sotona zna bolje nego Božji narod kako može biti pobijeđen kad se vjerni oslanja na Krista. PMK 28.1
Ako ponizno mole moćnog Pobjedioca, oslanjajući se čvrsto na njega, najslabiji vjerni, odani istini, mogu uspješno da se odupru sotoni i svim njegovim vojskama. On je odviše lukav da bi se pojavio otvoreno, drsko, sa svojim kušanjima, jer bi se uspavane energije kršćanina probudile i ovaj bi se obratio za pomoć svemogućem Otkupitelju. Zato se sotona približava neprimjetno, sakriva se iza sinova neposlušnosti, koji imaju obličje pobožnosti. On upotrebljava sve svoje sile da uznemirava, kuša i zavodi Božji narod. PMK 28.2
Onaj koji se drznuo da napadne, kuša i izaziva našeg Spasitelja; kome je bilo dopušteno da ga prenese na vrh hrama, a zatim na vrlo visoku goru, imat će ogromnu moć nad sadašnjim naraštajem čija je mudrost daleko manja od Spasiteljeve i koji slabo poznaje sotonino lukavstvo i njegovu silu. PMK 28.3
On će imati zaprepašćujući utjecaj na one koji su po prirodi skloni da izvršavaju njegove zapovi- jesti. Najviše se raduje tome što ga ljudi smatraju izmišljenim bićem. Voli da se malo pažnje obraća njemu, da ga predstavljaju smiješnim, na primjer, u obliku kakve životinje. Dok o njemu tako misle, njihov je um potpuno nesposoban za njegove lukavo načinjene planove, koji mu uvijek uspijevaju. Kad bismo imali tačniju predstavu o njegovoj sili i njegovom lukavstvu, bili bismo spremniji da mu se uspješno odupremo. PMK 28.4
Borba za svaku dušu. — Vidjela sam zle anđele kako se bore za duše dok im se Božji anđeli odu-piru. Borba je bila oštra. Zli anđeli su se tiskali oko njih, trujući atmosferu svojim otrovnim utjecajem i slabeći njihovu osjetljivost. Sveti anđeli su brižljivo bdjeli nad ovim dušama, spremni da suzbiju sotoninu vojsku. Ali posao dobrih anđela nije da vladaju umom pojedinaca bez njihovog pristanka. Ako ovi popuste pred neprijateljem, i ne trude se da mu se odupru, Božji anđeli mogu tek da zadržavaju sotoninu vojsku da ne unište one koji su u opasnosti, dok ne prime veću svjetlost koja će ih probuditi i podstaći da traže pomoć sa neba. Isus neće poslati svoje svete, anđele da oslobode one koji se ni malo ne trude za svoje spasenje. PMK 29.1
Kad sotona vidi da će izgubiti neku dušu, on povećava svoje napore da je zadrži. Ako ta duša, svjesna opasnosti, viče u nevolji i traži pomoć od Isusa, sotona, u strahu da ne izgubi jednog zarobljenika, poziva veći broj svojih anđela da okruže tu dušu, da je obaviju tako gustom tamom da nijedan zračak nebeskog svijetla ne padne na nju. Ali ako duša koja se nalazi u opasnosti istraje u svojim na-porima, prizna svoju nemoć i osloni se na zasluge Kristove krvi, Isus će primiti usrdnu molitvu vjere i poslati pomoć moćnih anđela da je oslobode. Sotona ne trpi da se čovjek obrati za pomoć njegovom moćnom protivniku, čija ga sila i veličanstvo ispunjavaju strahom. Glas usrdnih molitava čini da drhće sva njegova vojska. . . Kad moćni anđeli, opremljeni nebeskim oružjem, dođu u pomoć slaboj i progonjenoj duši, sotona i njegova vojska se povlače znajući da je za njih bitka izgubljena. PMK 29.2