Mi bismo bili sretniji i od veće koristi kad bi naš obiteljski život i naši društveni odnosi bili prožeti blagošću i Kristovom jednostavnošću. Umjesto da se razmećemo i time izazivamo divljenje i zavist kod naših gostiju, trebalo bi da se trudimo da sve oko nas usrećimo svojim veseljem, suosjećanjem i ljubavlju. Pokažimo svojim gostima da se želimo upravljati po Kristovoj volji. Ako smo i siromašni, budimo zadovoljni i zahvalni. Pravi kršćanski dom treba da širi atmosferu mira i spokojstva. Takav primjer neće biti bez rodova. PMK 240.1
U našoj brizi da osiguramo gostima udobnost i zadovoljstvo ne zaboravimo na našu dužnost prema Bogu. Cas molitve ne smije da se zanemaruje ni iz kog razloga. Ne produžavajte razgovore i zabavljanje toliko da se svi umore, te ne mogu da se raduju času bogosluženja. To bi značilo prinijeti Bogu hromu žrtvu. U ranim večernjim časovima prinesimo Bogu molitve s pjesmama zahvalnosti, kada se možemo moliti bez žurbe i razumno. PMK 240.2
Oni koji dođu kao gosti u kršćanski dom treba da osjete da je čas molitve najmilije i najsretnije vrijeme u toku dana. Ovi trenuci bogosluženja vrše posvećujući i oplemenjujući utjecaj na sve koji u njemu sudjeluju, pružajući duhu mir i ugodan odmor. PMK 240.3