Go to full page →

JEDNOSTAVNOST U ODIJEVANJU PMK 247

“Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblačenju haljina; nego u taj- nome čovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno.” 1. Petr. 3, 3. 4. PMK 247.3

Ljudi su uvijek izbjegavali i odbijali jednostavne pouke i uputstva Božje riječi. Većina takozvanih Kristovih sljedbenika svih vremena prezirala je načela odricanja, poniznosti, čednosti i jednostavno3ti, koja treba da su obilježje razgovora, ponašanja i odijevanja. Rezultat toga je uvijek bio isti: tko se uda- Ijuje od nauke evanđelja usvaja modu, običaje i načela ovoga svijeta. Mjesto žive pobožnosti dolazi mrtvi formalizam. Božja prisutnost i sila napušta one koji vole svijet, a nalazi se među onima koji u poniznosti obožavaju Boga i koji su poslušni njegovoj riječi. To je tako bilo kroz sve vijekove. Pojavljivale su se razne zajednice jedna za drugom; ali, napustivši jednostavnost, one su u velikoj mjeri izgubile svoju raniju silu. PMK 248.1

Zamka za Božji narod. — Kad vidimo kolika je ljubav prema modi i povođenje za njome među onima koji kažu da vjeruju u sadašnju istinu, mi se sa žalošću pitamo: zar Božji narod neće ništa naučiti iz prošlosti? Malo ih je koji poznaju svoje vlastito srce. PMK 248.2

Obožavatelji mode, tašti i lakoumni, tvrde da slijede Krista, ali njihov način odijevanja i njihovi razgovori pokazuju što zaokuplja njihov duh i što je predmet njihovih želja. Njihov život otkriva svjetski duh, i svijet ih ubraja među svoje. PMK 248.3

Zar onaj koji je okusio Kristovu ljubav može još nalaziti zadovoljstvo u taštini mode? Sa žalošću gledam na one koji kažu da slijede poniznog i blagog Spasitelja, a toliko se trude da bi se u pogledu odijevanja prilagodili običaju svijeta. Ovi se, usprkos svoje tvrdnje o ličnoj pobožnosti, vrlo malo razlikuju od nevjernika. Oni ne žive pravim religioznim životom. Njihova je briga da se tako odijevaju da bi padali u oči. Sve njihovo vrijeme i sav novac su posvećeni tom jedinom cilju. PMK 248.4

Zene naročito naginju taštini i krajnostima u odijevanju. Zato im apostol upućuje ove riječi: “Tako i žene u pristojnom odijelu, sa stidom i poštenjem da ukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ili bise-rom, ili haljinama skupocjenim, nego dobrim djelima kao što se pristoji ženama koje se obećavaju po- božnosti.” 1. Tim. 2, 9. 10. PMK 249.1

Potrebna reforma. — Vidimo da crkvu poplavljuje zlo koje Riječ Božja osuđuje. Što je u ovom pogledu dužnost onih kojima je Bog povjerio vlast? Zar utjecaj crkve može biti onakav kakav bi trebalo da bude kad se mnogi od njenih članova povode za modom umjesto da slušaju jasno otkrivenu Božju volju? Kako možemo računati na prisutnost i pomoć Svetog Duha dok trpimo to stanje među nama? Zar ćemo šutjeti dok oni koji kažu da su Kristovi učenici ne mare za njegovu nauku? Oni koji su postavljeni da bde nad Božjom crkvom osjećaju zbog toga veliki strah i bol. Hoće li moje kršćanske sestre razmišljati iskreno i s molitvom o tom predmetu? Hoće li se truditi da se vladaju po Božjoj riječi? Vrijeme neko-risno utrošeno na šivenje haljina po modi moglo bi se posvetiti ispitivanju vlastitog srca i proučavanju Božje riječi. Vrijeme potrošeno na nepotrebno ukrašavanje moglo bi biti skupocjenije od zlata kad bi se upotrebilo za sticanje dobrih načela i korisnog znanja. PMK 249.2

Teško mi je kad vidim mlade žene koje kažu da slijede Krista, a koje u stvari ne poznaju njegov karakter i njegovu volju. One su navikle da se hrane roščićima. Lažni sjaj svijeta ima u njihovim očima veću vrijednost od vječnog bogatstva. Umne sposobnosti koje bi mogle da se razvijaju razmišljanjem i proučavanjem ostaju nerazvijene; želje ostaju neobuzdane. To je zbog toga što se polaže veća važnost vanjskom ukrašavanju negoli ljepoti duhovnog života ili umnoj snazi. PMK 249.3

Unutrašnji ukras. — Hoće li Kristovi učenici tražiti unutrašnji ukras, blagi i mirni duh koji pred Bogom tako mnogo vrijedi, ili će ovih nekoliko sati vremena milosti potrošiti na nepotrebno ukrašavanje? Gospod želi da žene neprestano teže za umnim i moralnim napretkom kako bi bile sposobne da vode koristan i sretan život, koji će biti na blagoslov svijetu i na slavu Stvoritelju. PMK 250.1

Željela bih da pitam današnje mladiće i djevojke koji kažu da vjeruju u sadašnju istinu, čega se oni odriču za ljubav istine? Kad mladi kupuju neki dio odjeće, ukras ili nešto drugo za ličnu potrebu, iznesu li tu stvar u molitvi pred Gospoda da bi saznali da li Sveti Duh odobrava taj trošak? Da li paze da ne osramote svoju vjeru načinom krojenja svoje odjeće? Mogu li tražiti da Gospod blagoslovi ovakvu upotrebu vremena? Jedno je priključiti se crkvi, a drugo je biti stvarno sjedinjen s Kristom. Neposvećeni kršćani koji ljube svijet su jedan od najozbiljnijih uzroka slabosti u Kristovoj crkvi. PMK 250.2

Želja za uživanjem danas je manija više nego ikada. Svuda se troši i bezbrižno rasipa. Narod je željan zabava. Um postaje površan i lakomislen, jer se ne navikava na razmišljanje i proučavanje. Nerazumna sentimentalnost je opća pojava. Bog želi da svaki čovjek bude obrazovan, odgojen i plemenit. Međutim, često se više vremena troši na modu i tašta uživanja. Za ljubav mode duševni život mnogih žena slabi i zakržlja. Takve osobe umjesto da su blagoslov za društvo postaju uzrok prokletstva. PMK 250.3