Bilo mi je pokazano da treba da smo na straži i da se ustrajno protivimo sotoninom lukavstvu i ulagivanju. On se prerušava u anđela vidjela da bi ljude lakše zavodio. Hiljade njih su njegovi robovi. On koristi ogromne prednosti time što poznaje ljudski um. Uvlači se u njega neprimjetno kao zmija i kvari Božje djelo. Kristova čudesa i djela prikazuje kao nešto ljudsko. PMK 32.1
Kad bi sotona vodio otvoren rat protiv kršćanstva, kršćani bi se u nevolji bacili pred Otkupiteljeve noge i moćni Oslobodilac nagnao bi u bjekstvo protivnika. Ali sotona, prerušen u anđela svjetlosti, utječe na um ljudi kako bi ih naveo da skrenu sa sigurne i prave staze. On je iskoristio frenologiju (proučavanje karaktera i umnih sposobnosti ljudi po obliku lubanje), psihologiju i mesmerizam (liječenje putem magnetizma) da bi stupio u tješnju vezu s našim naraštajem i djelovao silom koja će karakterizirati njegov rad pri kraju vremena milosti. PMK 32.2
Što se više približavamo kraju, ljudski um će biti sve podložniji sotoninim lukavstvima. Sotona nagovara obmanute smrtnike da prihvate prirodna tumačenja za Kristova djela i čudesa. Njegova je stalna težnja da falsificira Kristovo djelo i uspostavi svoju moć i sprovede svoje namjere. On uglavnom to ne radi iskreno i otvoreno. On je vješt; zna da je najuspješniji način da ostvari svoj cilj ako se jadnom i palom čovjeku predstavi u obliku anđela svjetlosti. U pustinji se sotona pokazao Kristu kao lijep mlad čovjek, više sličan kakvom kralju nego palom anđelu. Poslužio se Pismom. “Pisano je”, rekao je on. Naš napaćeni Spasitelj suprotstavio mu se Pi-smom rekavši: “Napisano je!” Sotona je htio iskoristiti Kristovu fizičku slabost i stradanje, jer je Krist uzeo našu ljudsku prirodu. PMK 32.3
Samopouzdanje je kobno. — Kad sotona uspije da potamni i zavede um ljudi, uvjerivši ih da oni sami u sebi imaju silu koja ih osposobljava da učine velika i dobra djela, tada prestaju da se oslanjaju na Boga i misle da mogu sve sami učiniti. Oni ne priznaju njegovu vrhovnu moć. Ne daju Bogu slavu koju su dužni da daju njegovom vrhovnom Veličanstvu. Tako sotona postiže svoj cilj. Veoma je zadovoljan kada se pali čovjek uzdiže u svom uobraže- nju, kao što se on uzdizao na nebu odakle je bio zbačen. On zna da će propast čovjeka koji se uzvisuje, biti isto tako sigurna kao i njegova. PMK 33.1
Pogubno pouzdanje. — Sotona nije uspio u svojim pokušajima da zavede Krista u pustinji. Plan spasenja bio je izvršen. Čovjekov otkup bio je plaćen velikom cijenom. Sada se sotona trudi da poruši temelje kršćanske nade i da skrene misli ljudi od velike Kristove žrtve da se ne bi njome koristili i spasili. “S prijevarom bezakonja” uvjerava palog čovjeka da mu nije potrebno očišćenje; da mu nije potreban umrli i uskrsli Spasitelj; da mu njegove vlastite zasluge osiguravaju božansku naklonost. Zatim ruši čovjekovo povjerenje u Bibliju znajući da je, ako potkopa povjerenje u ovog božanskog vodiča, siguran u svom poslu. PMK 33.2
Zavedeni njime, ljudi počinju misliti da đavo ne postoji kao ličnost; zato ne čine nikakav napor da se bore protiv onoga što ne postoji, i jadni smrtnici, zaslijepljeni, usvajaju mišljenje da je sve što postoji dobro. Više ne priznaju nijedno pravilo vladanja. Pod utjecajem sotone počinju vjerovati da je uzaludno obraćati se Bogu, da je molitva obična forma. Sotona dobro zna koliko je Kristovim učenicima potrebno razmišljanje i molitva da bi bili budni i da bi se mogli oduprijeti njegovom lukavstvu i prijevarama. Svojim lukavstvom đavo odvraća ljude od ovih važnih duhovnih aktivnosti, da bi duša pre- stala da traži pomoć od Svemogućega, da ne bi primila potrebnu silu kako bi se oduprla njegovim napadima… PMK 33.3
U skladu je, s njegovim planom da zanemarujemo molitvu, jer tada njegova lažna čudesa imaju više utjecaja. Što sotona nije uspio kušajući Krista, to postiže stavljajući svoje zamke pred čovjeka. Katkada se predstavlja u vidu mlade ljubazne osobe, najzavodljivije vanjštine. Liječi bolesnike, i smrtnici, koje je prevario, obožavaju ga kao dobrotvora čovječanstva… PMK 34.1
Kontrola nad umom. — Pokazano mi je da sotona ne može kontrolirati um bez čovjekovog pri-stanka. Oni koji se udaljuju od pravde izlažu se velikoj opasnosti. Odvajaju se od Boga i od brižljive zaštite Božjih anđela. Tada dolazi sotona, koji je uvijek gotov kada treba da uništi duše, iznosi im svoje prijevare i tako ih baca u najveće opasnosti. Nije, lako da se čovjek oslobodi sotoninih zamki kad postane svjestan opasnosti i želi da se odupre moći tame. Sotona tvrdi da ima pravo nad onima koji su stupili na njegovo područje. Gotov je da upotrebi sve svoje sile, da pozove u pomoć svu svoju zlu vojsku kad se radi o tome da samo jednog čovjeka istrgne iz Kristovih ruku. PMK 34.2
Oni koji su podlegli sotoninim kušanjima treba da ulože ogroman napor ako žele da se oslobode njegove moći. Počnu li ozbiljno da se bore, tada će anđeli Božji, koje, su oni ožalostili, doći da ih izbave. Sotona i njegovi anđeli, ne želeći da ispuste svoj plijen, protive se svetim anđelima, i borba je teška. Ako oni koji su zalutali nastave da traže pomoć od Boga i u dubokoj poniznosti priznaju svoje grijehe, onda će moćni anđeli uspjeti da ih istrgnu od sile zlih anđela. PMK 34.3
Podignuta zavjesa. — Kad se zavjesa podigla, vidjela sam pokvarenost našeg vremena; moje je srce krvarilo i moj je duh skoro klonuo. Vidjela sam da su zemaljski stanovnici napunili mjeru bezakonja. Gnjev Božji je planuo. On se neće stišati dok grešnici sa zemlje ne budu uništeni. PMK 34.4
Sotona je lični Kristov protivnik. Sve pobune, na nebu i na zemlji, imaju svoj izvor u njemu, i on im je vođa. Njegov se gnjev povećava, a mi ne shva- tamo njegovu moć. Kada bi se naše, oči mogle otvoriti, da vidimo pale anđele na djelu pokraj bezbrižnih, koji se smatraju sigurni, ne bismo se osjećali tako sigurni. Zli anđeli su nam uvijek na tragu. Ne treba da se čudimo ako zli ljudi čine njegovu volju. Ako nismo oprezni prema nevidljivim oruđima sotone, ona će zauzeti nov teren i pred našim očima učiniti čudesa. Da li smo gotovi da im se odupremo pomoću Božje riječi, koja je jedino uspješno oružje odbrane? PMK 35.1
Neki će biti u iskušenju da gledaju na ova čudesa kao da dolaze od Boga. Mi ćemo biti svjedoci isceljenja bolesnih. Pred našim očima zbivat će se čuda. Jesmo li spremni za kušanje kada se ova lažna sotonska čuda budu u većoj mjeri javljala? Neće li mnoge duše biti uhvaćene u zamku? Ako prihvatamo razne zablude, ako napuštamo zapovijesti Božje koje su tako jasno iznijete u Božjoj riječi, time pripremamo svoj um da prihvati lažna sotonina čuda. Već sada treba svi da se pripremimo za borbu u kojoj ćemo skoro učestvovati. Vjera u Božju riječ, ako je proučavamo s molitvom i sprovodimo u život, bit će naš štit protiv sotoninih strijela i pomoći će nam da pobijedimo kroz Kristovu krv. PMK 35.2