Mnogi ulaze u brak nemajući nikakvih sredstava ni nasljedstva. Nisu imali tjelesnu snagu ni umnu moć da steknu potrebna sredstva. Upravo takvi se najviše žure sa ženidbom, i na taj način nesvjesno uzimaju na sebe odgovornosti kojih nisu svjesni i koje su veće od njihovih mogućnosti. Oni nemaju plemenita i uzvišena čuvstva i ne mogu razumjeti dužnosti supružnika i oca; ne znaju što znači izdr- žavati obitelj. Oni pokazuju isto takvu neozbiljnost u povećavanju članova svoje obitelji kakvu pokazuju i u svojim poslovima. . . PMK 323.2
Brak je ustanova koja po Božjoj namjeri treba da bude na blagoslov čovjeku, ali je ona u većini slučajeva zloupotrebom postala strašno prokletstvo. Većina mladića i djevojaka ulazi u brak, misleći da je za rješenje svih problema dovoljno samo da se vole. Ali trebalo bi da oni razumiju da brak povlači sa sobom i druge odgovornosti. Trebalo bi da se pitaju da li će njihovo potomstvo biti zdravo fizički, duševno i moralno. Malo je njih koji se daju voditi plemenitim pobudama, koji misle na odgovornost prema društvu, na blagotvoran ili rđav utjecaj koji će vršiti njihova obitelj. PMK 324.1