Krist je proveo prvih trideset godina svoga života u malom selu Nazaretu. Stanovnici toga sela bili su dobro poznati po zlu. Zato je Natanael postavio pitanje: “Može li iz Nazareta doći nešto dobro?” Evanđelja govore vrlo malo o prvim godinama Kristovog života. Osim kratkog izvještaja o putovanju u Jeruzalem sa roditeljima, imamo još samo ovu izjavu: “Dijete rastijaše i jačaše. Ono bješe ispunjeno mudrošću, i milost Božja bješe na njemu.” PMK 47.3
Krist je u svemu naš primjer. Božja promisao je htjela da On provede svoje prve godine u Nazaretu, gdje je stalno bio izložen iskušenjima pokvarenih stanovnika, te je morao stalno bdjeti nad sobom da bi ostao čist i bez mane usred tolikog grijeha i zloće. Krist nije sam izabrao ovo mjesto; njegov Otac ga je izabrao da bi se njegov karakter okušao na različite načine. Budući da je za vrijeme prvih godina bio izložen teškim iskušenjima, teškoćama i borbama, Krist je mogao izgraditi savršen karakter. On je savršen primjer svima: djeci, omladini i odraslima. PMK 47.4
Cesto se dešava da djeca i mladi ljudi žive u sredini koja nije pogodna za razvitak njihovog kršćanskog života. Oni lako popuste iskušenjima i pokušavaju da opravdaju svoje grešno vladanje nepogodnim utjecajem okoline. Krist je dragovoljno provodio dane u samoći; marljivim i korisnim radom izbjegavao je iskušenja i držao se daleko od onih čiji je utjecaj bio zao. Nijedno dijete ni mladić neće biti pozvani da žive težim životom nego što je bio Kristov život. Njegov život nije bio lak i udoban. Njegovi roditelji, siromašni ljudi, zarađivali su s mukom za svoje potrebe. Kristov život bio je dakle obilježen siromaštvom, samoodricanjem i oskudicom. On je uz svoje roditelje navikao na svakodnevni marljiv rad. PMK 48.1
Cistota ne zavisi od prilika. — Nitko neće nikada biti pozvan da izgradi savršen kršćanski karakter u nepovoljnijim okolnostima od onih u kojima je Spasitelj živio. Činjenica da je Krist proživio trideset godina u Nazaretu, odakle po mišljenju mnogih nije moglo izaći ništa dobro, javni je, ukor mladim ljudima koji smatraju da njihov religiozni karakter mora biti odraz prilika u kojima žive. Mnogi se mladići nalaze u nepovoljnim i rđavim okolnostima i to navode kao izgovor što ne izgrađuju kršćanski karakter. Kristov je primjer osuda mišljenja da njegovi sljedbenici ne mogu živjeti čistim životom ako mjesto i materijalne prilike nisu povoljne. Svako mjesto i svaki položaj, gdje nas je božansko proviđenje pozvalo da živimo, ma kako bio skroman, može postati častan, samo ako smo vjerni. To nam je Krist pokazao svojim životom. PMK 48.2
Iz Kristovog života možemo crpsti pouku: čist život, život po Božjim načelima nije uvijek bez teškoća, siromaštva i protivljenja. Krist je bez mrmljanja podnosio kušanja i nevolje koje kod mnogih mladih izazivaju gunđanje. Takva disciplina je upravo potrebna omladini; to će karakteru dati čvrstinu, učinit će ga sličnim Kristovom, ojačat će ga protiv iskušenja. Ako se odvojimo i udaljimo od onih koji bi mogli vršiti na nas štetan utjecaj, onda nas neće savladati lukavstvo sotone. Svakodnevnom molitvom dobij at ćemo od Boga mudrost i snagu da izdržimo u borbi i teškoćama života i da iz njih izađemo kao pobjednici. Vjernost i vedrinu duha možemo saču-vati jedino bdjenjem i molitvom. Krist nam je ostavio primjer nepokolebljive energije, koju nisu mogle oslabiti ni poniženja, ni izrugivanja, ni oskudica, ni teškoće. PMK 49.1
Takva bi trebalo da bude i naša omladina. Ako se pred njom nagomilavaju teškoće, neka zna da Bog kuša njenu vjernost. I ukoliko očuvaju čistotu karaktera, usprkos razočaranju, utoliko će se povećati njena čvrstina, postojanost i sila; ona će tada biti duhovno jaka. PMK 49.2
Radije smrt nego nepoštenje. — Budite gotovi da radije prihvatite siromaštvo, sramotu, gubitak prijatelja ili svako drugo stradanje, negoli da svoju dušu opoganite grijehom. Radije smrt nego nepoštenje ili prestupanje Božjeg zakona; to bi trebalo da bude lozinka svakog kršćanina. PMK 49.3