“Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad.” Priče 16, 32. Takav je pobijedio sebe, najjačeg neprijatelja s kojim se čovjek susreće. PMK 89.2
Najočevidniji dokaz kršćanske plemenitosti jest vladanje sobom. Onaj koji stoji nepokolebljiv u buri kleveta jedan je od Božjih heroja. PMK 89.3
Vladati svojim duhom znači disciplinirati samoga sebe; to znači oduprijeti se zlu. To znači dovesti u sklad s uzvišenim mjerilom Božje pravde svaku našu riječ i svako naše djelo. Onaj koji je navikao da vlada svojim duhom znat će da se uzdigne iznad grubosti, vrijeđanja i omalovažavanja kojima je izložen svaki dan, i koja će tada prestati da ga čine neraspo- loženim. PMK 89.4
Božja je namjera da u životu ljudi ima potpunu vlast posvećeni razum, kojim upravlja božanska milost. Onaj koji vlada svojim duhom ima tu vlast. PMK 90.1
Potpuna vlast nad sobom. — Karakter djece i mladih je vrlo osjetljiv. Upravo u to doba treba steći naviku vladanja sobom. Kraj domaćeg ognjišta i obiteljskog stola vrši se utjecaj čije će posljedice trajati vječno. Navike stečene u toku prvih godina života odlučit će, više negoli svi prirodni darovi, da li će čovjek pobijediti ili biti poražen u bici života. PMK 90.2
Nema možda pogreške zbog koje bi se mladi i stari toliko izgovarali kao zbog nestrpljivih riječi. Oni obično kažu kao izgovor: “Nisam promislio. Nisam imao namjeru da to kažem.” Ali Božja riječ drukčije gleda na ovo. Pismo kaže: “Vidiš li čovjeka nagla u riječima? više ima nade od luđaka nego od njega.” “Kao grad isprovaljivan i bez zidova, takav je čovjek koji nije gospodar nad sobom.” PMK 90.3
Najveći dio neprilika u životu, žalosti i ljutnji potječe od razdražljive naravi. Naglim i naprasitim riječima, izgovorenim lakomisleno, može, se za trenutak učiniti krivica koju cio život kajanja ne može izbrisati. Kolika su srca slomljena i prijateljstva izgubljena, koliki su životi uništeni grubim i naprasitim riječima onih koji bi mogli učiniti toliko dobra! PMK 90.4
Preopterećenost u radu dovodi katkada do gubitka samokontrole. Ali Gospod nas ne primorava da radimo užurbano i nervozno. Mnogi uzimaju na sebe terete koje milostivi nebeski Otac nikad nije stavio na njih. Dužnosti koje nikad nije mislio da im povjeri dolaze brzo jedna za drugom. Bog želi da uvidimo da ne proslavljamo njegovo ime ako se pretovaruje- mo odviše teškim teretima, koji zamaraju naše srce i naš mozak, te u nama prouzrokuju zlu volju, raz- dražljivost i gunđanje. Treba da nosimo samo one odgovornosti koje je Spasitelj stavio na nas, vjerujući u njega i tako čuvajući čisto srce, puno zahval- nosti i saučešća. PMK 90.5
Vladanje duhom. — U šutnji leži velika sila. Ako tko na vas plane, ne odgovorite mu na isti način. Riječi progovorene u gnjevu djeluju kao bič i izazivaju još veći gnjev. Ali gnjev, dočekan šutnjom, brzo iščezne. Neka kršćanin zauzda svoj jezik, čvrsto odlučan da ne izgovori nijednu grubu i nestrpljivu riječ. Svaki put kad je njegova strpljivost stavljena na probu, zauzdan jezik mu osigurava pobjedu. PMK 91.1
Nitko ne može u svojoj sili vladati svojim duhom. Ali kroz Krista svatko može vladati sobom. On naše misli i riječi vodi poslušnosti prema Bogu. Kristova religija podvrgava osjećaje vlasti razuma i za- uzdava jezik. Njen utjecaj savladava nagao tempera- menat, ispunjava srce strpljivošću i nježnošću. PMK 91.2
Drži se Onoga koji ima punu vlast na nebu i na zemlji. Mada ti se često događa da te izdaju strpljenje i mir, ne napuštaj borbu. Nanovo se odluči, čvršće nego ikada, da ćeš ostati strpljiv, usprkos svih izazi-vanja. I nikad nemoj skrenuti pogled sa svog božanskog Uzora. PMK 91.3
Nema izgovora za grijeh. — Nijedno iskušenje ne treba da služi kao izgovor za kakvo grešno djelo. Sotona likuje od veselja kad oni koji se zovu kršćani nastoje da opravdaju svoje mane karaktera. Upravo to vodi u grijeh. Za grijeh nema izgovora. Svako Božje dijete koje se kaje i vjeruje može postići posvećen temperamenat i život sličan Kristovom životu. PMK 91.4