“Tko je vjeran u malim stvarima, vjeran je i u velikim.” PMK 96.1
Ako svjesno obraćamo pažnju na ono što svijet naziva “malim stvarima”, to će nam osigurati uspjeh u životu. Izvršavati mala djela milosrđa i ljubavi, pristati na mala samoodricanja, izgovarati obične korisne riječi, riječi ohrabrenja, čuvati se od malih grijeha — eto to je kršćanstvo. Priznati sa zahvalnošću svakodnevne blagoslove, iskoristiti mudro svakodnevne prilike, brižljivo njegovati povjerene nam talente — to Gospod traži od nas. PMK 96.2
Onaj koji vjerno ispunjava svoje male dužnosti priprema se da uzme na sebe, teže odgovornosti. Čovjek koji se pokaže ljubazan i učtiv u svakodnevnom životu, plemenit i strpljiv, brižljiv za sreću svoga doma, bit će prvi koji će odgovoriti na poziv nebeskog Učitelja kada se bude tražilo odricanje i žrtva. PMK 96.3
Uravnotežen karakter. — Mi možemo biti spremni da Božjem djelu stavimo na raspolaganje sve svoje imanje, ali to će se uzeti u obzir samo onda ako mu damo i svoje srce puno ljubavi i zahvalnosti. Oni koji žele da postanu dobri misionari u stranim poljima, treba najprije da to budu u svom domu. Svi koji žele da rade u vinogradu Gospodnjem treba najprije da se pripreme u malom polju rada koje im je Gospod povjerio. PMK 96.4
Čovjek “je takav kakve su njegove misli”. Veliki broj misli sačinjavaju neispisanu historiju jednog dana; a ove misli utječu na izgradnju karaktera. Mi treba strogo da pazimo na svoje misli; jer svaka nečista misao ostavlja dubok trag u našoj duši. Svaka rđava misao ostavlja rđav utisak na um. Čovjek je toliko bolji koliko su čistije i svetije njegove misli. One oživljuju naš duhovni život i osposobljavaju nas da činimo dobro. Kao što jedna kapljica kiše pri- prema put drugoj natapajući zemlju, tako i jedna dobra misao priprema put drugoj. PMK 96.5
I najduži put prevaljuje se korak po korak. Niz koraka vodi nas do cilja. Najduži lanac se sastoji od pojedinih karika. Ako samo jedna od tih karika ima manu, lanac je bezvrijedan. To vrijedi i za karakter. Svaki posao koji dobro obavljamo također izgrađuje uravnotežen karakter. Jedna jedina mana, ako je ne pobijedimo nego je gajimo, čini čovjeka nesavršenim i zatvara mu vrata nebeskoga grada. Onaj koji bude ušao u nebo mora imati karakter bez mane i mrštine ili takvoga čega. U njega neće ući ništa pogano. Na zboru otkupljenih neće se vidjeti nijedna mana. PMK 97.1
Vjernost u svakodnevnom životu. — Božje djelo je savršeno kao cjelina, jer je savršeno u svakom svom najmanjem djeliću. Bog izgrađuje i sitnu travčicu istom onom brigom kojom je stvorio svijet. Ako želimo postati savršeni, kao što je savršen Otac naš nebeski, onda moramo biti vjerni u vršenju malih dužnosti. Sve što uopće vrijedi da se uradi, zaslužuje da se dobro uradi. Ma kakva bila vaša dužnost, ispunite je vjerno. Govorite istinu i onda kad su u pitanju sitnice! Činite svaki dan djela ljubavi, govorite riječi ohrabrenja. Pospite stazu života osmjesima. Ako tako radite, ugodit ćete Bogu, i Krist će vam jednog dana reći: “Dobro, slugo dobri i vjerni.” PMK 97.2
Onima koji su bili vjerni u svom svakodnevnom životu, koji su brzo uvidjeli što im je, dužnost i vjerno je obavljali, ne vodeći računa o pohvalama i dobitku, Gospod će reći u dan suda: “Dođite, bla- gosloveni Oca mojega, primite carstvo, koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.” Krist ih ne pohvaljuje za rječite govore koje su održali, ni za sjajne duhovne sposobnosti koje su pokazali, ni za njihove velikodušne darove. Oni će biti nagrađeni za vjerno izvršene male dužnosti koje se obično ne zapažaju. “Bio sam gladan, i nahranili ste me”, reći će On. “Kad ste to učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili.” PMK 97.3