Četiri jevrejska mladića koji su sticali obrazovanje za službu na dvoru babilonskog cara nisu mislili da ih Božji blagoslov oslobađa ličnog napora koji se tražio od njih. Bili su marljivi u učenju, jer su znali da njihova sudbina ovisi koliko o Božjoj milosti toliko i o njihovoj volji i ličnom radu. Trebalo je da upregnu sve svoje sposobnosti. Iskoristivši do najvećih mogućnosti svoje duhovne moći, trebalo je da izvuku najveće preimućstvo iz prilika koje su im se pružale za nauku i rad. PMK 98.3
Suradnja sa Bogom. — Dok su ovi mladići gradili svoje spasenje, Bog je činio da su htjeli i učinili što mu je bilo ugodno. U tome leži tajna uspjeha. Ako želimo da Božja milost bude u nama, i mi treba da smo spremni da učinimo svoj dio. Božja namjera nije da umjesto nas On hoće i čini. Njegova milost je data da probudi u nama želju da hoćemo i učinimo, a ne da nas oslobodi od ličnog napora. U nama treba da se probudi misao za suradnju; Duh Sveti djeluje u nama, da bismo mogli graditi svoje spasenje. To je praktična pouka koju Sveti Duh želi usaditi u nas. “Bog je onaj što čini u vama da hoćete i učinite što mu je ugodno.” PMK 99.1
Gospod će surađivati sa svima koji se trude da mu vjerno služe, kao što je surađivao sa Danijelom i njegova tri druga. Plemenite duševne odlike i visok stupanj moralnog karaktera nisu plod slučaja. Bog nam pruža prilike, a uspjeh zavisi od toga kako ćemo iskoristiti te prilike. Mi treba brzo da uočimo puteve koje nam Proviđenje otvara i da rado pođemo njima. Ima takvih koji bi postali veliki ljudi kada bi se, kao Danijel, naučili oslanjati na Boga tražeći milost da pobjeđuju, i snagu i sposobnost za obav- ljanje svog posla. PMK 99.2
Služiti Bogu iz sveg srca. — Mladići, obraćam se vama: budite vjerni. Unesite srce u svoj posao. Nemojte se povoditi za lijenima i onima koji rade polovično. Često ponavljana djela stvaraju navike, a navike stvaraju karakter. Budite strpljivi u ispu- njavanju malih dužnosti u životu. Dokle god potcje- njujete važnost vjernosti u malim dužnostima, vaša zgrada karaktera bit će nesavršena. Svaka dužnost je važna u očima Svemogućeg. Gospod je rekao: “Tko je vjeran u malim stvarima, bit će vjeran i u velikim.” U životu pravog kršćanina nema nevažnih dužnosti. PMK 99.3
Mnogi koji se nazivaju kršćanima rade suprotno Božjim namjerama. Mnogi čekaju da im se povjeri neki veliki zadatak. Svakodnevno zanemaruju prilike u kojima bi mogli da pokažu svoju vjernost Bogu. Svaki dan propuštaju da radosno obave male dužnosti, jer im se one čine neinteresantne. Njihov život prolazi beskorisno u očekivanju da izvrše neko veliko djelo za koje misle da imaju neke naročite talente i da tako zadovolje svoje ambicije. PMK 100.1
Dragi mladi prijatelji, radite posao koji vam je na dohvatu ruke. Latite se skromnijeg posla koji vam se nudi. Unesite u taj posao svu svoju inteligenciju, cijelo srce. Prisilite svoje misli da se koncentriraju na male dužnosti koje možete obavljati kod kuće. Radeći tako osposobljavate se za veće odgovornosti. Sjetite se onoga što je, napisano o caru Ezehiji: “U svakom poslu koji je počeo trudio se svim srcem svojim, i sretan bješe.” 2. Dnev. 31, 21. PMK 100.2
Važnost koncentracije. — Sposobnost da usredotočimo svoje misli na posao koji radimo je veliki blagoslov. Mladi koji imaju strah Božji trebalo bi da se trude da obavljaju svoje dužnosti savjesno; njihove misli trebalo bi da su upravljene, željenom cilju i da rade najbolje što mogu. Trebalo bi da se upoznaju sa svojim sadašnjim dužnostima i da ih obavljaju ne dopuštajući svojim mislima da lutaju. Takva umna disciplina će biti od velike pomoći i donijet će plodove za cio život. Oni koji se naviknu da savjesno obavljaju sve što poduzmu, ma koliko to bio mali posao, postat će korisni u svijetu. Draga omladino, budi revna i ustrajna. “Zapreg- nite bedra svoga uma!” 1. Petr. 1, 13. Budite čvrsti kao Danijel, koji je u svom srcu odlučio da ostane vjeran Bogu. Nemojte razočarati svoje roditelje i prijatelje. Ima i netko drugi na koga ne smijete zaboraviti. Nemojte razočarati Onoga koji vas je toliko ljubio da je i Sina svoga dao da vas učini suradnicima Božjim. PMK 100.3
Najuzvišenije pobude. — Želja da proslavimo Boga trebalo bi da bude naša najjača pobuda. Ona bi trebalo da nas pokreće, da uložimo sve svoje napore, da iskoristimo preimućstva i prilike koje nam se pružaju da bismo znali kako da mudro upotre- bimo Gospodnje darove. Ona bi trebalo da nas vodi da sačuvamo svoj mozak, kosti, mišiće i živce u najboljem zdravstvenom stanju, kako bismo fizičkom snagom i duševnim sposobnostima bili vjerni Božji pristavi. Sebičnost, ako joj damo slobodan mah, potamnjuje duh i odrvenjuje srce; najzad, ako joj popustimo, ona će uništiti našu duhovnu sposobnost. Iza toga slijede razočaranja . . . PMK 101.1
Ljudi i žene mogu postići pravi uspjeh ako se obrate istom Bogu koji je dao uspjeh Danijelu. Bog koji je čitao Danijelovo srce, gledao je sa zadovoljstvom na čistotu njegovih pobuda i njegovu odluku da ga proslavi. Oni koji žele ostvariti Božje namjere koje On ima u pogledu njih trebalo bi da ulože najveći napor, trudeći se da vjerno i s oduševljenjem izvrše sve što im je Bog odredio da rade. PMK 101.2
Trajna radost. — Duž strmog puta koji vodi u vječni život nalazi se dosta izvora radosti da osvježe umornog putnika. Oni koji hode putem mudrosti osiguravaju sebi obilje radosti čak i u nevolji; jer Onaj koji ih ljubi, iako nevidljiv, ide pored njih. Penjući se, na svakom novom koraku sve više osjećaju dodir njegove ruke. Što dalje idu, to slava koju zrači Nevidljivi sve jačom svjetlošću obasjava nij- hovu stazu. Njihove pjesme zahvalnosti bivaju sve glasnije i dižu se Bogu sjedinjujući se sa pjesmama anđela oko prijestola. PMK 101.3