Oni koji se prema svojim mogućnostima trude da na praktičan način pokažu interesiranje za svoje bližnje, ublažuju ne samo nevolje drugih pomažući im da nose svoje breme, već u isto vrijeme jačaju i svoje fizičko i moralno zdravlje. Tko čini dobro ima od toga korist, kao i onaj koji ga prima. Zaboravljajući na sebe radi drugih, pobjeđuješ svoje slabosti. Zadovoljstvo koje osjećaš čineći drugim dobro mnogo će doprinijeti rekreaciji tvoga tijela i duha. PMK 144.2
Zadovoljstvo koje čovjek osjeća čineći dobro oživljuje duh i krijepi cijelo tijelo. Dok lice čovjeka koji čini dobro odsjajuje radost, izražava moralnu plemenitost duha, dotle je lice sebičnjaka i tvrdice žalosno, potišteno i tmurno. Mane njihovog karaktera otkrivaju se na njihovom licu. Sebičnost i samoljublje ostavlja svoj trag na čovjekovoj vanjštini. PMK 144.3
Onaj koji je prožet duhom nesebičnog dobročinstva ima udjela u Božjoj prirodi, utekavši od pokvarenosti koja vlada u svijetu kroz strasti; u sebičnog i pohlepnog saučešće postepeno nestaje, a njegovo lice, umjesto da odražava čistotu i svetost, poprima sliku palog neprijatelja. PMK 144.4