»Ne poželi kuće bližnjega svojega, ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvo-jega.« 2. Mojsijeva 20,17. SKB 63.1
Poslednja zapovest osuđuje pohlepnost. Svaka sebična težnja, svaka mera nezadovoljstva, svako delo lukavog nad-mudrivanja bližnjih u poslovima, svako sebično zadovoljavanje, sve to doprinosi jačanju i razvijanju karaktera u kojem je uništena svaka sličnost sa Hristovim karakterom, i pred čovekom zatvara vrata Gospodnjeg grada. SKB 63.2
Kada... anđeli dolaze da pomognu onima koji će naslediti spasenje, i budu.svedoci izražavanja sebičnosti, pohlepnosti, lukavog iskorišćavanja drugih, sticanja koristi na račun bližnjih, vraćaju se žalosni... Ni na koji način se Gospod ne može bolje proslaviti i istina časnije prikazati, nego kada nevernici vide kakvo je veliko i dobro delo istina obavila u životu ljudi koji su pre obraćenja bili pohlepni i škrti. Kada se može videti da je vera takvih ljudi uticala na oblikovanje njihovog karaktera, da ih je promenila i od tvrdih, sebičnih, lukavih srebroljubaca načinila ljude koji vole da čine dobro, koji traže priliku da svojim sredstvima budu na blagoslov onima kojima je blagoslov neophodan, koji posećuju udovice i siročad u njihovim nevoljama, i koji drže sebe neopoganjenima od sveta, tada je to dokaz da je njihova vera zaista prava... Oni koji govore da straže i da čekaju da se pojavi njihov Gospod ne smeju sramotiti svoju veru neozbiljnošću u poslu ili isterivanjem i poslednje pare. Takvi rodovi ne rastu na hrišćanskom drvetu. SKB 63.3
Deseta zapovest udara u sam koren svih greha, zabranjujući sebične želje, iz kojih proizlaze grešna dela. Onaj koji je poslušan Božjem zakonu i čuva se da ne gaji grešnu želju za onim što pripada drugome, neće biti kriv ni za zla dela prema svojim bližnjima. SKB 63.4