Krist je učenicima govorio da njihove molitve treba da budu kratke, da izražavaju upravo ono što im je potrebno i ništa više. Pružio im je primjer o trajanju i sadržini njihovih molitava, koje treba da izražavaju želje za zemaljskim i duhovnim blagoslovima i njihovu zahvalnost za primljene bla-goslove. Kako je razumljiva Kristova uzor-molitva! Ona sadrži potrebe svih ljudi. Jedna ili dvije minute je dovoljno za svaku običnu molitvu. Može biti i slučajeva kad Duh Sveti djeluje na osobit način i određuje što treba da se molimo. Duša tada traži Boga, čezne i uzdiše za njim. Duh se bori kao što se nekad borio Jakov i ne može da se smiri dok se ne otkrije naročita Božja pomoć. Ovo je po volji Božjoj. SZC 189.2
Molitve mnogih su suhoparne; oni drže Bogu propovijedi. Oni se mole ljudima a ne Bogu. Kad bi se obraćali Bogu i zaista shvatili šta čine uplašili bi se od svoje drskosti; jer oni drže Gospodu propovijed u vidu molitve, kao da bi Stvoritelju svemira bila potrebna neka obavještenja u pogledu stvari koje se dešavaju u ovom svijetu. Takve molitve su kao zvono koje zvoni i praporac koji zveči. Nebo ne prima takve molitve. One zamaraju i anđele i ljude koji ih slušaju. SZC 189.3
Isusa su često zaticali na molitvi. On je odlazio u usamljene vrtove i u brda da bi iznio svoje molitve pred Oca. Kad bi se završile dnevne brige i poslovi, i kad bi umorni otišli na počinak, Isus je posvećivao svoje vrijeme molitvi. Mi ne bismo htjeli nikoga obeshrabriti u pogledu molitve, jer se ljudi i suviše malo mole i straže, a još je manje molitava koje se upućuju Bogu pod utjecajem Svetoga Duha i sa razumijevanjem. Usrdne i uspješne molitve su uvijek potrebne i one ne će nikad zamarati. Takve molitve privlače i osvježavaju sve koji imaju ljubav za pobožnost. SZC 190.1
Tajna molitva se zanemaruje i upravo zbog toga se mnogi mole tako dugim i praznim molitvama kad se sakupe da prinesu hvalu Bogu. Oni time pokušavaju da nadoknade svoje dužnosti koje su zanemarili da čine preko čitave sedmice. Mole se u nadi da će popraviti ovaj svoj propust i umiriti svoju savjest koja ih muči. Nadaju se da će svojim molitvama opet steći Božju naklonost. Ali često ove molitve imaju za posljedicu da i druge dovedu u isto duhovno stanje u kome se nalaze oni koji ih izgovaraju, to jest u duhovnu tamu. Kad bi kršćani primili k srcu Kristovo učenje o molitvi i bdenju postali bi razumniji u slavljenju Boga. SZC 190.2
————————
Mi treba da se približimo križu. Krist, razapeti Krist, treba da je predmet naših misli, naših razgovora i naših najintimnijih radosti. Trebalo bi da odvojimo naročito vrijeme da bismo razmišljali o svim dobrima koje smo primili od Boga i da bismo izrazili našu zahvalnost za njegovu veliku ljubav i svoju spremnost da sve povjerimo ruci koja je nekada bila priko-vana za nas na križu. Trebalo bi da se već ovdje naučimo govoriti kananskim jezikom i pjevati sionske pjesme. Tajna i slava križa omogućit će nam da razumijemo vrijednost čovjeka i tada ćemo osjećati potrebu da radimo za svoje bližnje, kako bi oni bili uzdignuti do Božjeg prijestola. — Testimonies, sv. IV, str. 462; god. 1880. SZC 190.3