Srce ovih ljudi je toliko ispunjeno trnjem i brigama ovoga života da nebeske stvari ne mogu naći mjesta u njima. Isus poziva umorne i natovarene da dođu k Njemu i obećava im odmor. Poziva ih da zamijene mučan jaram sebičnosti i lakomstva koji ih čini robovima mamona sa njegovim jarmom koji je blag i sa njegovim bremenom koje je lako. Dalje Isus kaže: »Naučite se od mene, jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojim.« Matej 11, 29. On bi želio da oni skinu teško breme svjetskih briga i teškoća i da uzmu njegov jaram, koji je samoodricanje i žrtvovanje za druge. Ovaj jaram će se pokazati lak. Oni koji odbijaju da prihvate odmor koji im Isus nudi i nastavljaju da nose težak jaram sebičnosti, naprežući se do krajnjih granica da bi nagomilali novce za sebična zadovoljstva, takvi nemaju nikakvog iskustva šta znači mir i odmor koji nalazimo pod Kristovim jarmom i pod bremenom samoodricanja i nesebičnog dobročinstva koje je Krist nosio za njih. SZC 252.2
Kad ljubav prema svijetu zavlada srcem i postane čovjekova strast, tada u njemu nema više mjesta za Boga, jer više sposobnosti duha postaju rob mamona i ne mogu se posvetiti Bogu i duhovnim stvarima. Um više ne misli na Boga i bavi se samo brigom kako da zgrne što više novca. SZC 252.3
Zbog svoje sebičnosti i ljubavi prema svijetu, ovi ljudi malo po malo gube osjećanje o veličini djela koje treba da se obavi u posljednje dane. Nisu navikli svoj duh da smatra službu Bogu važnim poslom. Nemaju iskustva u ovom pogledu. Njihovo imanje je zaokupilo njihova srca i pomračilo veličinu pla- na spasenja. Dok misle kako da usavrše i povećaju svoje zemaljske poslove, ne vide nikakvu potrebu da povećaju i prošire Božje djelo. Ulažu svoja sredstva u zemaljske stvari, a ne u nebeske. Njihova srca žele da steknu sve više i više novca. Bog ih je učinio čuvarima svog zakona da bi svjetlost koja im je tako velikodušno data svijetlila na njihove bližnje. Ali oni su stvorili sebi tolike brige i takve probleme, da nemaju vremena da vrše dobar utjecaj na svoju okolinu, da razgovaraju sa svojim susjedima, da se mole s njima i za njih i nastoje da ih dovedu do poznanja istine. SZC 252.4
Ove osobe su odgovorne za dobro koje bi mogle činiti a za koje se izgovaraju zbog svjetskih briga i tereta koji obuzimaju njihov duh i njihovo srce. Duše za koje je Krist umro, mogle bi da budu spašene njihovim ličnim trudom i dobrim primjerom. Dragocjene duše ginu zbog toga što im je uskraćeno vidjelo koje je Bog dao ljudima da obasjava stazu drugih. Ali vidjelo je stavljeno pod sud i ne obasjava one koji su u kući. SZC 253.1