(132) Ljekar koji služi u domovima ljudi, bdijući pored postelje bolesnika, ublažavajući njihovu tugu, vraćajući ih sa ivice groba, govoreći o nadi onima koji umiru, zadobija njihovo povjerenje i ljubav koja se malo kome poklanja. Čak i propovednik Evanđelja nema tako velike mogućnosti i tako dalekosežan uticaj. PBŽ 90.7
Primjer ljekara, a ništa manje ni njegovo poučavanje, treba da predstavlja savršenu silu na pravoj strani. Djelo reforme traži ljude i žene čije životne navike predstavljaju sliku samosavlađivanja. Naše sprovođenje načela u život je ono što im daje vrijednost. Svijetu je potreban praktičan dokaz onoga što Božja blagodet može da učini u obnovi izgubljenog carskog dostojanstva ljudskih bića, dajući im vlast da upravljaju sobom. (133) Ne postoji ništa što je svijetu tako potrebno kao saznanje o sili Evanđelja koje spasava i koje se otkriva u životu sličnom Kristovom životu. PBŽ 91.1
Ljekar je neprekidno u dodiru sa onima kojima je potrebna snaga i ohrabrenje pravog primjera. Mnogi su moralno nejaki. Oni nemaju vlast nad sobom i zato lako podliježu iskušenju. Ljekar može da pomogne ovim dušama jedino ako svojim životom otkriva snagu načela koje mu omogućava da pobijedi svaku štetnu naviku i obeshrabrujuću želju. Iz njegovog života mora da djeluje božanska sila. Ako ovde padne, bez obzira na moć i ubjedljivost njegovih riječi, njegov uticaj svjedočiće za zlo. PBŽ 91.2
Mnogi koji su zbog svojih rđavih navika postali moralne olupine, traže ljekarski savjet i liječenje. Oni su u modricama, slabi i ranjeni, oni osjećaju svoju nerazumnost i nesposobnost da pobijede. Takvi u svojoj okolini ne treba da imaju ništa što ih podstiče da nastave s mislima i osjećanjima koji su ih načinili onim što jesu. Njima je potrebno da dišu u atmosferi čistote, uzvišenih i plemenitih misli. Koliko je strašna odgovornost onih koji treba da im pruže pravi primjer, a sami su robovi štetnih navika, pa njihov uticaj daje iskušenju dodatnu silu! PBŽ 91.3