Odgovor na Savlovo pitanje bio je: “Ustani i idi u grad! Ondje će ti se reći, što ti treba činiti.” (Djela 9,6 - Šarić) Židova koji postavlja pitanje Isus upućuje na svoju Crkvu da bi u njoj saznao što mu je dužnost. Krist se ovdje koristio metodom otkrivenja i uvjerenja, a sada je pokajnik bio spreman učiti od onih kojima je Bog naredio da poučavaju Njegovu istinu. Na taj način je Isus dao ovlast svojoj organiziranoj Crkvi i doveo Savla u vezu sa svojim predstavnicima na Zemlji. Nebeska svjetlost uskratila je Savlu vid, a Isus, veliki Liječnik, nije mu ga odjednom vratio. Svi blagoslovi dolaze od Krista, ali On je ustanovio Crkvu kao svog predstavnika na Zemlji i njoj je pripala dužnost usmjeravanja grešnika na putu života. Isti ljudi koje je Savao namjeravao uništiti bili su njegovi učitelji u vjeri koju je prezirao i progonio. PO 203.3
Tijekom tri dana molitve i posta u Judinoj kući u Damasku, Savlova vjera bila je na ozbiljnoj kušnji. Bio je sasvim slijep i u potpunom neznanju o onome što se od njega traži. Upućen je da uđe u Damask gdje će mu biti rečeno sto mu je činiti. U svojoj nesigurnosti i nevolji ozbiljno je zavapio Bogu. “U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: ‘Ananija!’ On se odazva: ‘Evo me, Gospodine!’ A Gospodin će mu: ‘Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.’” (Djela 9,10-12) PO 203.4
Ananija je te riječi jedva mogao pripisati anđeoskom vjesniku jer se vijest o Savlovu progonstvu svetih u Jeruzalemu raširila posvuda. Pokušao je raspravljati te je rekao: “‘Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.’ Gospodin mu odvrati: ‘Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.’” (Djela 9,13-15) PO 204.1
Učenik je, poslušan anđelovim uputama, potražio čovjeka koji je doskora disao prijetnjama protiv svih koji vjeruju u Isusovo ime, i obratio mu se riječima: “Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga. I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se.” (Djela 9,17.18) Isus ovdje daje primjer svojeg načina rada na spasenju ljudi. Sve je to On mogao izravno objaviti Savlu, ali to ne bi bilo u skladu s Njegovim planom. Njegovi blagoslovi će dolaziti kroz pomoćnike koje je On odredio. Savao je bio dužan da sve prizna onima čije je uništenje smišljao, a Bog je dao odgovornu ulogu onim ljudima koje je ovlastio da djeluju umjesto Njega. PO 204.2
Savao je postao učenik Isusovih učenika. U svjetlu zakona, sebe je vidio kao grešnika. Prosvijetljen viđenjem, vrlo je jasno vidio da je Isus, kojega je u svom neznanju smatrao varalicom, autor i začetnik religije Božjeg naroda od Adamovih dana i svršetak vjere, branitelj istine i srž proročanstava. Gledao je na Isusa kao na nekoga tko nema ništa s Božjim zakonom. Sada kad je Božji prst dodirnuo njegove duhovne oči, shvatio je da je Krist osnivač cjelokupnog židovskog žrtvenog sustava; da je On došao na svijet da obrani Očev zakon i da se u Njegovoj smrti susreću tip i antitip, ili predslika i ostvarenje zakona. 1 U biblijskoj teologiji izrazi tip i antitip odnose se na osobe, stvari ili događaje iz Staroga i Novoga zavjeta koji su u ograničenoj mjeri paralelni i koji, kad se međusobno sagledavaju, postaju shvatljiviji. Dakle, starozavjetni spisi prepoznaju tipove, a novozavjetni antitipove. Tipovi su slika budućeg, a antitipovi ostvarenog ili onoga sto će se tek ostvariti. Primjerice, Mojsije je u velikoj mjeri tip koji u proročkom smislu oslikava antitip — Isusa Krista. Starozavjetni Izrael je tip, a novozavjetni (kršćanska Crkva) antitip. U ovom tekstu tip je zakon dan Izraelcima na Sinaju, a antitip je Krist kao njegovo ostvarenje (prim. prev.). U svjetlu Moralnog zakona, za koji je on smatrao da ga revno drži, Savao se vidio kao grešnik nad grešnicima. PO 204.3