Ovo poglavlje temelji se na Djelima 9,32—11,18 PO 211.1
Obavljajući svoj posao, Petar je posjetio svete u Lidi. Tamo je izliječio Eneju koji je zbog oduzetosti osam godina bio vezan za krevet. “Reče mu Petar: ‘Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!’ On umah usta. Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.” (Djela 9,34.35) PO 211.2
Jopa je bila blizu Lide, a u to je vrijeme Tabita, što znači Košuta, umrla. Ona je bila vrijedna učenica Isusa Krista i njezin život obilježavala su dobra djela milosrđa prema siromašnima i ožalošćenima te njezina revnost za istinu. Njezina je smrt značila veliki gubitak. Crkva nije mogla prežaliti njezin plemeniti trud. Kad su vjernici čuli za čudesno izlječenje koje je Petar učinio u Lidi, silno su željeli da on dođe u Jopu. Poslali su vjesnike da ga zamole da dođe k njima. PO 211.3
“Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima.” (Djela 9,39) Tada je Petar zatražio od svih prijatelja koji su plakali i naricali da napuste prostoriju. Kleknuo je i žarko se molio Bogu da povrati život i zdravlje beživotnom Košutinu tijelu, “pa se okrenu prema tijelu i reče: ‘Tabita, ustani!’ Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.” (Djela 9,40.41) Ovo veliko djelo uskrsnuća potaknulo je obraćenje mnogih u Jopi. PO 211.4