Tada im je Petar sve iskreno ispričao. Povezao je svoje iskustvo s viđenjem i naglašavao je da je poučen da više ne pravi obrednu razliku po pitanju obrezanja i neobrezanja, niti da gleda na pogane kao nečiste, jer Bog ne pravi razlike među ljudima. Izvijestio ih je o Božjoj naredbi da ode k poganima, o glasnicima koji su došli, svojem putu u Cezareju i sastanku s Kornelijem i ljudima okupljenima u njegovoj kući. Njegov je oprez bio očit u tome što je, unatoč Božjoj zapovijedi da ode u kuću pogana, poveo sa sobom šestero učenika da budu svjedoci svega što će on tamo reći ili učiniti. Zatim je prepričao sadržaj razgovora koji je vodio s Kornelijem, koji im je kasnije ispričao svoje viđenje i kako je bio upućen da pošalje glasnike u Jopu da dovedu Petra koji će im reći kako on i sav njegov dom mogu biti spašeni. PO 217.4
Pričao je o zbivanju pri prvom sastanku s poganima i tada rekao: “I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?” (Djela 11,15-17) PO 218.1
Nakon što su čuli taj izvještaj, učenici su zašutjeli, uvjereni da je Petrov postupak izravno ispunjenje Božjeg plana i da su Kristovim evanđeljem njihove stare predrasude i isključivost posve izbrisani. “Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: ‘Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!’” (Djela 11,18) PO 218.2