Tada je problem iznesen saboru kako bi se razmotrio. Iz kojega se god kuta sagledavao, činilo se da postoje nepremostive poteškoće. No Sveti Duh je zapravo već riješio taj problem da bi se donijela odluka o kojoj je ovisio napredak, pa čak i opstanak kršćanske crkve. Apostolima su dani milost, mudrost i posvećeno prosuđivanje da riješe sporno pitanje. PO 229.1
Petar je zaključio da je Sveti Duh riješio problem izlijevanjem jednake sile na neobrezane pogane kao i na obrezane Židove. Prepričao je svoje viđenje u kojemu mu je Bog pokazao platno puno svakovrsnih četveronožnih životinja i pozvao ga da ih kolje i jede. Kad je to odbio, jer su sve bile nečiste a on to nikada nije jeo, Bog mu je rekao: “Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!” (Djela 10,15) PO 229.2
Zatim je rekao: “I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?” (Djela 15,8-10) PO 229.3
Ovaj jaram ne odnosi se na Deset zapovijedi, kao što su tvrdili oni koji su se suprotstavljali Petru. Petar se pozvao na obredni zakon koji je ukinut Kristovim raspećem. Ovo Petrovo obraćanje potaknulo je sabor da pozorno sluša izlaganje Pavla i Barnabe, koji su iznosili svoja iskustva iz rada među poganima. PO 229.4