Pogledajmo ga u tamnici u Filipima gdje, unatoč tjelesnoj boli, njegova pjesma razbija noćnu tišinu! Kad je potres otvorio vrata tamnice, njegove su se radosne riječi upućene poganskom tamničaru ponovno čule: “Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!” (Djela 16,28) - svaki muškarac na svojemu mjestu, suzdržan prisutnošću jednog zatvorenika. Čak je i tamničar, osvjedočen u stvarnost vjere koja je snažila Pavla, upitao za put spasenja i pridružio se sa svim svojim domom proganjanoj skupini Kristovih učenika. PO 233.5
Pogledajmo Pavla u Ateni pred okupljenim vijećem Areopaga, kako suočava znanost sa znanošću, logiku s logikom, filozofiju s filozofijom! Zapazimo ga kako s taktom koji rađa božanska ljubav upućuje na Jahvu kao “Nepoznatog Boga” (Djela 17,23) kojega su Njegovi slušatelji i ne znajući štovali; i kako, navodeći riječi upravo njihovog pjesnika, prikazuje Njega kao Oca čija su oni djeca! Cujmo ga kako u to klasno doba, kad su ljudska prava bila sasvim nepoznata, odlučno iznosi istinu o ljudskom bratstvu izjavljujući da Bog “od jedne krvi stvori svaki ljudski narod da prebiva po svem licu zemlje”! (Djela 17,26 - Varaždinska Biblija) Tada pokazuje kako u svim Božjim postupcima prema čovjeku postoji nešto poput zlatne niti Božje dobrote i milosrđa. On je taj koji “ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.” (Djela 17,26.27) PO 233.6
Cujmo ga u Festovoj sudnici kad kralj Agripa, osvjedočen u istinu evanđelja, usklikne: “Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!” (Djela 26,28) S kakvom krajnjom uljudnošću Pavao, pokazujući na svoje okove, odgovara: “Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!” (Djela 26,29) PO 234.1
Ovako je protekao njegov život, kako ga je sam Pavao opisao: “Cesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!” (2. Korinćanima 11,26.27) PO 234.2
“Proklinju nas, a mi blagoslivljamo, progone nas, a mi trpimo, grde nas, a mi tješimo...” (1. Korinćanima 4,12.13 - Šarić) “kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju” (2. Korinćanima 6,10). PO 234.3