Kada je 1844. godina kao godina Kristovog dolaska sasvim prošla, oni koji su u vjeri išćekivali da se On pojavi jedno su vrijeme bili prepušteni sumnji i neizvjesnosti. Unatoć svojem razočaranju, mnogi su istraživali Pismo, ponovno ispitivali dokaze svoje vjere i pažljivo proučavali proročanstva da bi došli do novog svjetla. Svjedočanstvo Biblije u podupiranju njihovih stajališta činilo im se jasno i uvjerljivo. Znakovi koji ne mogu biti pogrešno shvaćeni upućivali su na skori Kristov dolazak. Vjernici nisu mogli objasniti svoje razočaranje, ali su se ipak osjećali sigurnima da ih je kroz prošlo iskustvo vodio Bog. PO 274.4
Njihova vjera snažno je ojačala kad su izravno i hrabro primijenili one biblijske retke koji jasno govore o vremenu odlaganja. Još je 1842. godine Božji Duh pokrenuo Charlesa Fitcha da osmisli proročku kartu koju su adventisti prihvatili kao ispunjenje Habakukove naredbe: “Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita.” (Habakuk 2,2) Ipak, nitko nije zamijetio da je vrijeme kašnjenja izneseno u istom viđenju. Nakon razočaranja, potpuni smisao ovih rečenica postao je očit. Prorok je ovako govorio: “Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti!” (Habakuk 2,2.3) PO 275.1
Oni koji su čekali radovali su se, uvjereni da je Onaj koji zna kraj od početka gledao unaprijed kroz stoljeća i predviđajući njihovo razočaranje, dao im riječi ohrabrenja i nade. Da nije bilo takvih odlomaka Svetoga pisma koji pokazuju da su na pravome putu, njihova bi vjera u tim trenucima kušnje pokleknula. PO 275.2
U usporedbi o deset djevica u 25. poglavlju Evanđelja po Mateju oslikan je događaj vjenčanja na istoku. “Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. ... Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše.” (Matej 25,1.5) PO 275.3
Široko rasprostranjeni pokret objavljivanja prve anđeoske vijesti odgovara izlasku djevica, dok je prolazak vremena iščekivanja, razočaranja i odgađanja predstavljeno kašnjenjem mladoženje. Nakon što je očekivano vrijeme prošlo, pravi su vjernici još uvijek bili uvjereni da je kraj svega pred vratima, no uskoro je postalo očito da oni u određenoj mjeri gube svoju revnost i predanost i da, prema usporedbi, počinju drijemati kad je ženik okasnio. PO 275.4
Otprilike u to vrijeme počeo se pojavljivati fanatizam. Neki koji su tvrdili da čvrsto vjeruju u vijest odbacili su Božju riječ kao jedinoga nepogrešivog vođu i, tvrdeći da su vođeni Duhom, potpuno su se prepustili da ih vode njihovi osjećaji, dojmovi i mašta. Neki su pokazivali slijepu i zadrtu vjernost osuđujući sve one koji nisu odobravali njihov put. Njihove fanatične zamisli i postupci nisu naišli na odobravanje većine adventista, ali ipak su pridonijeli sramoćenju istine. PO 275.5
Propovijedanje prve vijesti 1843. godine i u vrijeme ponoćnog pokliča 1844. bilo je izravno usmjereno na suzbijanje fanatizma i nesloge. Oni koji su sudjelovali u ovim svečanim pokretima bili su složni. Njihova srca bila su ispunjena ljubavlju jednoga prema drugome i prema Isusu, kojega su očekivali i željeli uskoro vidjeti. Jedna vjera, jedna blažena nada, uzdigla ih je iznad svakog ljudskog utjecaja i poslužila kao štit od Sotoninih napada. PO 276.1