(Ovo Poglavlje zasnovano je na trećem poglavlju 1. Mojsijeve) SPP 33
Kada više nije mogao da podstiče pobunu na Nebu, sotona je svoje neprijateljstvo protiv Boga prenio na novo područje - počeo je da kuje plan da uništi ljudski rod. U sreći i miru svetog para u Edemu gledao je viziju sjaja koji je sam zauvijek izgubio. Pokrenut zavišću, odlučio je da ih navede na neposlušnost, da im nametne krivicu i kaznu za grijeh. Želeo je da njihovu ljubav zamjeni nepovjerenjem, a njihove zahvalne pjesme prigovorima upućenim Stvoritelju. Na taj način neće samo uvaliti ova bezazlena bića u istu bijedu u kojoj se i on nalazio, već će nanijeti sramotu Bogu i izazvati žalost na Nebu. SPP 33.1
Naši praroditelji bili su upozoreni na opasnost koja im je prijetila. Nebeski vjesnici su im prikazali istoriju sotoninog pada i njegovu namjeru da ih uništi, još su im potpunije otkrili prirodu božanske vladavine koju je knez zla pokušavao da sruši. Sotona i njegovi sljedbenici pali su upravo zbog neposlušnosti pravednim Božjim zapovijestima. Kako je, prema tome, bilo važno da Adam i Eva poštuju zakon koji je jedini jamčio za održavanje reda i pravednosti. SPP 33.2
Božji zakon je svet kao i sam Bog. On je otkrivenje Njegove volje, prepis Njegovog karaktera, izraz božanske ljubavi i mudrosti. Sklad između svega što je stvoreno zavisi od savršene poslušnosti svih bića, svega živog i neživog, Stvoriteljevog zakona. Bog je postavio zakone po kojima se upravljaju ne samo živa bića, već i sve pojave u prirodi. Sve je podložno utvrđenim zakonima, koji se ne mogu zanemariti. Dok je sve u prirodi podređeno prirodnim zakonima, samo je čovjek, od svih stvorenja koja naseljavaju Zemlju, odgovoran i pred moralnim zakonom. Čovjeku, kao vrhunskom djelu stvaranja, Bog je dao sposobnost da razumije Njegove zahtjeve, da shvati pravednost i dobronamjernost Njegovog zakona i svetih obaveza koje mu on nameće; od čovjeka je zahtjevana nepokolebljiva poslušnost. SPP 33.3
Kao i anđeli, stanovnici Edema su bili izloženi probi; položaj koji im je donosio sreću mogli su da zadrže jedino pod uslovom da poštuju Stvoriteljev zakon. Mogli su da budu poslušni i žive, ili da budu neposlušni i propadnu. Bog im je darovao bogate blagoslove; ali, ako budu zanemarili Njegovu volju, Onaj koji nije poštedio anđele koji su pogriješili, neće moći ni njih da poštedi; prestup će im oduzeti Njegove darove i donijeti im bijedu i propast. SPP 33.4
Anđeli su ih upozorili da se čuvaju sotoninih zamki, jer će on neumorno ulagati napore da ih zarobi. Dokle god budu poslušni Bogu, nečastivi neće moći da im nanese štetu; jer, ako bude potrebno, svi anđeli sa Neba biće poslani da im pomognu. Ako odlučno budu odbacili njegove prve pokušaje, biće isto tako sigurni kao i nebeski vjesnici. Ali, ako jednom popuste iskušenju, njihova priroda toliko će se izopačiti da neće više imati ni snage ni volje da se odupru sotoni. SPP 34.1
Drvo poznanja dobra i zla bilo je postavljeno da posluži kao proba njihove poslušnosti i ljubavi prema Bogu. Gospod im je izrekao samo jednu zabranu koja se odnosila na upotrebu svega što se nalazilo u vrtu; ali, ako u tome budu prekršili Njegovu volju, biće krivi za prestup. Sotona nije smio da ih progoni stalnim iskušenjima; mogao je da im priđe jedino pored zabranjenog drveta. Ukoliko budu pokušali da istražuju njegovu prirodu, biće izloženi njegovim lukavstvima. Bili su pozvani da ozbiljno poslušaju opomenu koju im je Bog uputio i budu zadovoljni podacima koje je On smatrao da treba da im otkrije. SPP 34.2
Da bi neopaženo obavio svoje djelo, sotona je odlučio da se posluži zmijom kao posrednikom - maska je bila dobro prilagođena njegovoj prevari. Zmija je u to doba bila među najmudrijim i najljepšim stvorenjima na Zemlji. Imala je krila, i dok je letjela blistala je zasljepljujućim sjajem, u boji uglačanog zlata. Odmarajući se među olistalim granama zabranjenog drveta i naslađujući se njegovim ukusnim plodom, privlačila je pažnju gledalaca koji su uživali u prizoru. Tako je u vrtu mira vrebao rušitelj, očekujući svoj plijen. SPP 34.3
Anđeli su opomenuli Evu da se ne odvaja od muža dok bude obavljala poslove u vrtu; s njim u zajednici biće manje u opasnosti od iskušenja. Ali, zaokupljena svojim ugodnim zadatkom, nenamjerno se udaljila od njega. Shvativši da je sama, predosjetila je opasnost, ali je prigušila strah, smatrajući da je dovoljno mudra i snažna da prepozna zlo i da mu se odupre. Ne obazirući se na opomene anđela, uskoro se našla pred zabranjenim drvetom, gledajući ga radoznalo i zadivljeno. Plod je bio vrlo lijep, pa se upitala zašto im ga je Bog uskratio. Sada se kušaču pružila prilika. Kao da čita njene misli, obratio joj se pitanjem: »je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?” Eva se iznenadila, jer joj se učinilo da čuje odjek svojih misli. Međutim, zmija je nastavila ljubaznim glasom, kao da se potajno divi njenoj izvanrednoj ljupkosti; ni riječi joj nisu bile neprijatne. Umjesto da pobjegne s tog mjesta, Eva je oklijevala radoznalo očekujući šta će joj zmija kazati. Da joj se obratilo neko biće slično anđelima, njen strah bi se probudio; ali nije mogla ni da pomisli da bi ova očaravajuća zmija mogla da bude posrednik palog neprijatelja. SPP 34.4
Na kušačevo lukavo pitanje, odgovorila je: »Mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj da ne umrete! A zmija reče ženi: nećete vi umrijeti: nego zna Bog da će vam se u onaj dan kada okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo!« SPP 35.1
Jedući plod s tog drveta, objasnila je, oni će se uzdići na mnogo uzvišeniji nivo postojanja i imati mnogo šire znanje. Ona je jela sa zabranjenog drveta i tako stekla sposobnost da govori. Napomenula je da je Gospod ljubomorno odlučio da im ga uskrati da se ne bi uzdigli i postali jednaki Njemu. Upravo zbog njegovih izvanrednih svojstava, sticanja mudrosti i znanja, On im je zabranio da ga jedu, pa čak i da ga dodirnu. Kušač je nagovjestio da se božanska upozorenja neće ispuniti; ona će ih samo zaplašiti. Zar je moguće da će umrijeti? Zar nisu jeli ploda sa drveta života? Bog samo pokušava da ih omete u plemenitom razvoju i u nalaženju veće sreće! SPP 35.2
Takvo je bilo sotonino djelo od Adamovih dana do sadašnjeg vremena, i on ga je uspješno obavljao. On je iskušavao ljude navodeći ih na nepovjerenje u Božju ljubav i sumnju u Njegovu mudrost. On se stalno trudio da razbudi duh neučtive radoznalosti, nemirne, neugasive želje za prodiranjem u tajne božanske mudrosti i moći. U svojim naporima da istraže ono što Bog nije želio da im otkrije, mnogi ljudi previđaju istine koje im je pokazao i koje su važne za spasenje. Sotona ih poziva na neposlušnost, navodeći ih da vjeruju da su prodrli u čudesne oblasti saznanja. Sve je to, međutim, samo varka! Oduševljeni svojim idejama o napretku, takvi, gazeći Božje zahtjeve, stupaju na put koji vodi u propast i smrt. SPP 35.3
Sotona je rekao našim praroditeljima da će biti dobitnici samo ako budu kršili Božji zakon. Zar i danas ne slušamo slične priče? Mnogi pričaju o uskogrudosti onih koji slušaju Božje zapovijesti, dok za sebe istovremeno tvrde da imaju šire poglede i veću slobodu. Šta je to ako ne odjek glasa iz Edema: »U onaj dan kada okusite s njega«, kada prekršite božanski zahtjev, »postaćete kao bogovi«? Sotona je tvrdio da je primio velike blagoslove jedući zabranjeni plod, ali nije dozvolio da se sazna istina da je zbog svog prestupa postao izgnanik sa Neba. Iako je ustanovio da grijeh donosi beskrajne gubitke, prikrivao je svoju bijedu da bi i druge uvukao u isti položaj. Tako i danas, prestupnici pokušavaju da prikriju svoj pravi karakter; mogu da tvrde da su sveti, ali upravo njihov uzvišeni položaj čini da postaju još opasniji kao zavodnici. Oni su na strani sotone, gaze Božji zakon, i navode druge da to isto čine, da bi propali. SPP 35.4
Eva je povjerovala sotoninim riječima, ali je to nije spasilo od kazne za grijeh. Ona je izgubila vjeru u Božje riječi i to je izazvalo njen pad. Na sudu ljudi neće biti osuđeni zato što su čiste savjesti povjerovali laži, već zato što nisu vjerovali u istinu, jer su propustili priliku da saznaju istinu. Bez obzira na sotonina suprotna uvjeravanja, uvijek doživljavamo nesreću kada ne slušamo Boga. Svim srcem moramo nastojati da saznamo istinu. Sve pouke koje je Bog naredio da uđu u Njegovu pisanu Riječ, date su nam kao opomena i kao pouka. Date su da bi nas spasile prevare. Njihovo zanemarivanje donosi nam propast. Budimo sigurni da sve što se protivi Božjoj riječi dolazi od sotone. SPP 36.1
Zmija je ubrala plod sa zabranjenog drveta i stavila ga u ruku neodlučnoj Evi. Onda ju je podsjetila na njene vlastite riječi da im je Bog zabranio da diraju plod, inače će umrijeti. Neće je zadesiti nikakva veća šteta kada bude jela plod, od one koja ju je zadesila kada ga je dodirnula. Ne osjećajući nikakve nepovoljne posljedice, Eva se ohrabrila. »I žena, vidjeći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi.« Plod je bio prijatnog ukusa i dok je jela, izgledalo joj je da osjeća kako je prožima nova snaga. Zamislila je da prelazi u neko uzvišenije postojanje. Bez straha je ubrala i jela. I onda, kada je sama sagriješila, postala je sotonino oruđe za izazivanje propasti svoga muža. U stanju čudnog, neprirodnog uzbuđenja, sa rukama punim zabranjenog ploda, potražila je Adama i ispričala mu šta se dogodilo. SPP 36.2
Žalost se ogledala na Adamovom licu. Izgledao je zaprepašćen i uplašen. Odgovorio joj je da je to sigurno bio neprijatelj na koga su bili upozoreni i da po božanskoj presudi ona mora da umre. Uzvraćajući, ona ga je nagovarala da jede, ponavljajući zmijine tvrdnje da neće umrijeti. Tvrdila je da je zmija govorila istinu, jer ne zapaža nikakve znake Božjeg nezadovoljstva, već, sasvim suprotno, osjeća ugodan, uzbudljiv uticaj, koji svaku njenu sposobnost prožima novim životom, onim istim, koji, po njenom mišljenju, nadahnjuje nebeske vjesnike. SPP 37.1
Adam je shvatio da je njegova životna saputnica prestupila Božju zapovijest, prekršila jedinu zabranu koja im je bila izrečena kao proba njihove vjernosti i ljubavi. U njegovim mislima rasplamsala se užasna borba. Žalio je što je dozvolio Evi da se udalji od njega. Međutim, djelo je već bilo učinjeno; morao se odvojiti od one čije društvo mu je pričinjavalo toliku radost. Kako to da podnese? Adam je uživao u zajedništvu s Bogom i sa svetim anđelima. On je gledao slavu Stvoritelja. Shvatao je velike mogućnosti ljudskog roda ako ostane vjeran Bogu. Ali, sve te blagoslove izgubio je iz vida u strahu da će izgubiti taj veliki dar koji je u njegovim očima nadmašivao sve ostale. Ljubav, zahvalnost, vjernost Stvoritelju - sve je to bilo nadjačano ljubavlju prema Evi. Ona je bila dio njega, i on nije mogao podnijeti misao o razdvajanju. Nije shvatao da je ista Beskrajna Moć koja je od praha zemaljskoga stvorila njega, živi, prekrasni oblik i koja mu je iz ljubavi podarila druga, sposobna da je nadoknadi. Odlučio se za istu sudbinu; ako ona mora da umre, i on će umrijeti s njom. A osim toga, pomislio je, možda je mudra zmija ipak govorila istinu? Eva je stajala pred njim, isto tako prekrasna i naizgled isto tako bezazlena kao i prije djela neposlušnosti. Izražavala mu je veću ljubav nego ranije. Nije bilo na njoj nikakvog znaka da će umrijeti. Odlučio je da proba. Uzeo je plod i brzo ga pojeo. SPP 37.2
Poslije prestupa i Adam je mislio da se uzdiže u neko više postojanje. Uskoro ga je, međutim, misao o grijehu počela da užasava. Vazduh, koji je do tada bio blag, ujednačene temperature, kao da je počeo da šiba hladnoćom grešni par. Nestalo je ljubavi i mira i umjesto toga pojavila se svijest o grijehu, strah pred budućnošću, golotinja duše. Nestalo je i svjetlosne odjeće koja ih je obavijala i da bi je nadoknadili pokušali su da sebi načine pregače, jer neodjeveni nisu mogli da izađu pred Boga ni svete anđele. SPP 37.3
Počeli su da uviđaju pravu prirodu svoga grijeha. Adam je prigovorio svojoj pratilji što je nerazumno napustila njegovo društvo i dozvolila da je zmija prevari; međutim, oboje su zavaravali sebe da će im Onaj, koji im je dao toliko dokaza svoje ljubavi, oprostiti taj jedan jedini prestup ili da ih bar neće tako oštro kazniti. SPP 38.1
Sotona je likovao. On je iskušao ženu da pokaže nepovjerenje prema Božjoj ljubavi, da posumnja u Njegovu mudrost i da prestupi Njegov zakon, a preko nje je savladao i Adama. SPP 38.2
Veliki Zakonodavac, međutim, spremao se da Adamu i Evi objavi posljedice njihovog prestupa. Božanska prisutnost pokazala se u vrtu. Dok su još bili bezazleni i sveti, radosno su dočekivali pojavu svoga Stvoritelja; sada su užasnuto pobjegli i pokušali da se sakriju u najgušćem dijelu vrta. Ali, »Gospod Bog viknu Adama i reče mu: gdje si? A on reče: čuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih! A Bog reče: ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?” SPP 38.3
Adam nije mogao ni da porekne ni da opravda svoj grijeh; ali, umjesto da pokaže pokajanje, pokušao je da krivicu prebaci na svoju ženu, pa time i na Boga: »Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh!« Onaj isti, koji je iz ljubavi prema Evi samovoljno odlučio da izgubi Božji blagoslov svoj dom u Raju i vječni život pun radosti, sada je, posijle svog pada, pokušavao da okrivi svoju pratilju, pa čak i samog Stvoritelja, za svoj prestup. Tako je strašna sila grijeha! SPP 38.4
Kada je žena bila upitana: »Zašto si to učinila”, odgovorila je: »Zmija me prevari, te jedoh!« »Zašto si stvorio zmiju? Zašto si joj dozvolio da uđe u Edem?” Ta neizrečena pitanja bila su dio njenog izgovora za grijeh. I tako je, kao i Adam, odgovornost za svoj pad prebacila na Boga. Duh samoopravdanja potiče od oca laži; pred njim su popustili naši praroditelji čim su se prepustili sotoninom uticaju. Isti duh se zapaža i kod svih Adamovih sinova i kćeri. Umjesto da ponizno priznaju svoj grijeh, pokušavaju da se zaštite prebacujući krivicu da drugoga, na okolnosti ili na Boga - uzimajući čak i Njegove blagoslove kao izgovor da gunđaju protiv Njega. SPP 38.5
Gospod je izrekao kaznu zmiji: »Kada si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega veka.” Pošto je upotrijebljena kao sotonin posrednik, zmija je morala da pretrpi Božju osudu. Od najljepšeg stvorenja u polju, kome su se svi divili, morala je da postane najniže i najprezrenije biće, stvorenje koga će se bojati i koje će mrzjeti i ljudi i životinje. Riječi koje su joj zatim bile upućene, odnosile su se neposredno na sotonu i ukazivale na njegov konačni poraz i konačno uništenje: »I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina, ono će ti na glavu stajati, a ti ćeš ga u petu ujedati.« SPP 38.6
Evi su najavljene žalosti i patnje. Zatim je Gospod nastavio: »Volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega i on će ti biti gospodar!” Prilikom stvaranja, Bog je odredio da žena bude ravnopravna sa Adamom. Da su ostali poslušni Bogu - u skladu s Njegovim velikim zakonom ljubavi - uvijek bi živjeli u slozi; ali grijeh je unio nesklad i sada se njihova zajednica mogla održati i sačuvati sklad jedino pokoravanjem jedne ili druge strane. Eva je bila prva u prestupu; ona je popustila iskušenju odvojivši se od svog pratioca prekršivši tako božansko uputstvo. Na njeno nagovaranje i Adam je pogriješio, pa je sada bila postavljena u podređen položaj prema mužu. Da je grešni ljudski rod poštovao načela Božjeg zakona, ova osuda, iako nastala kao posljedica grijeha, poslužila bi mu kao blagoslov; ali čovjekova sklonost da zloupotrijebi nadmoćnost koja mu je bila dodijeljena, često je zagorčavala ženinu sudbinu i doprinosila da joj život bude težak. SPP 39.1
Eva je bila veoma srećna kraj svoga muža, u svom edemskom domu; ali, kao nemirne savremene Eve, i ona se zanosila nadom da će se uzdići u oblasti više od onih koje joj je Bog odredio. Pokušavajući da se uzdigne iznad svog prvobitnog položaja, pala je daleko ispod njega. Slične posljedice iskusiće svi oni koji su nespremni da radosno prihvate svoje životne dužnosti u skladu s Božjim planom. U svojim naporima da zauzmu položaje za koje ih On nije osposobio, mnogi napuštaju mjesta na kojima bi mogli da budu na blagoslov. U svojoj želji za višim područjima, mnoge žene žrtvuju svoje žensko dostojanstvo i plemenitost svog karaktera i dozvoljavaju da ostane nezavršeno upravo ono djelo koje im je Nebo odredilo. SPP 39.2
Adamu je Gospod izjavio: »Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojeg sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svojega vijeka, trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko, sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet, jer si prah i u prah ćeš se vratiti.” SPP 39.3
Nije bilo po Božjoj volji da sveti par upozna ikakvo zlo. On im je dao obilje dobra, a uskratio zlo. Ali, suprotno Njegovoj zapovijesti, oni su okusili sa zabranjenog drveta i sada će nastaviti to da čine - da stiču znanje o zlu - čitavog života. Od tog vremena ljudski rod biće mučen sotonskim iskušenjima. Umjesto ugodnog rada koji im je do tada bio određen, dobili su strahovanja i teške napore. Biće podložni razočaranjima, žalosti i bolu, i konačno smrti. SPP 40.1
Pod prokletstvom grijeha cijela priroda trebalo je da posvjedoči čovjeku o karakteru u posljedicama pobune protiv Boga. Kada je stvorio čovjeka, Bog ga je postavio da upravlja Zemljom i svim živim stvorenjima. Sve dok je Adam bio odan Nebu, cijela priroda mu je bila podređena. Ali, kada se pobunio protiv Božjeg zakona, podložna stvorenja pobunila su se protiv njegove vlasti. Na taj način Gospod, u svojoj velikoj milosti, prikazao je čovjeku svetost svoga Zakona i naveo ga da na temelju svog iskustva ustanovi koliko je opasno ako ga, i u najmanjoj mjeri, zanemari. SPP 40.2
Život ispunjen teškim radom i brigama, koji je postao čovjekova sudbina, bio mu je određen iz ljubavi. Bila je to disciplinska mjera koja je postala neophodna zbog grijeha, da bi se suzbilo popuštanje prohtjevima i strastima, da bi se razvila navika vladanja sobom. Bio je to dio Božjeg velikog plana po kome je trebalo da se čovjek vrati iz ponora propasti i pokvarenosti, u koji je upao zbog grijeha. SPP 40.3
Opomena, upućena našim praroditeljima: »Jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2,17), nije značila da moraju umrijeti istoga dana kada okuse zabranjeno voće. Međutim, toga dana biće im izrečena neopoziva presuda. Besmrtnost im je bila obećana pod uslovom da ostanu poslušni; prestupom će izgubiti vječni život. Tog dana biće osuđeni na smrt. SPP 40.4
Da bi osigurao svoje vječno postojanje, čovjek je morao da nastavi da jede plodove sa drveta života. Kada mu je to bilo uskraćeno, čovjekova životna snaga postepeno je opadala, sve dok mu se život nije ugasio. Sotona je planirao da svojom neposlušnošću izazove Božje nezadovoljstvo i da onda, ukoliko ne bude dobio oproštenje, čemu se nadao, nastavi da jede plodove sa drveta života i tako vječno produži postojanje grijeha i bijede. Međutim, poslije čovjekgovo pada, sveti anđeli odmah su dobili naredbu da čuvaju pristup drvetu života. Oko tih anđela lelujali su se zraci svjetlosti u obliku blistavog mača. Nijednom pripadniku Adamove porodice nije bilo dozvoljeno da pređe tu prepreku i da se nahrani životodavnim plodovima; zato i nema besmrtnih grešnika. SPP 40.5
Poplava zla poslije prestupa naših praroditelja, u očima mnogih ljudi je strašna posljedica za tako mali grijeh, pa zato sumnjaju u mudrost i pravednost Božjih postupaka prema ljudima. Ali, kada bi malo dublje razmotrili ovo pitanje, shvatili bi svoju zabludu. Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, kao biće slobodno od grijeha. Zemlju je trebalo da nasele stanovnici malo niži od anđela; ali se njihova odanost morala ispitati; jer Bog nije mogao da dozvoli da svijet bude naseljen bićima koja odbacuju Njegov zakon. Ali, u svojoj velikoj milosti, Bog nije Adama stavio na tešku probu. I upravo zato što je zabrana bila tako mala, grijeh je postao izrazito veliki. Ako Adam nije mogao da podnese najmanju probu, ne bi izdržao ni veće iskušenje da mu je bila povjerena neka veća odgovornost! SPP 41.1
Da je neka veća proba bila određena Adamu, tada bi se oni čija su srca sklona zlu izgovarali govoreći: »To što ja činim je beznačajno, Bog ne obraća pažnju na sitnice!« Zato bi stalno bilo prestupa u onome što ljudi smatraju nevažnim i što među njima prolazi bez kazne. Međutim, Gospod je jasno pokazao da Ga vrijeđa svaki grijeh, bez obzira na to koliki je. SPP 41.2
Evi je njena neposlušnost Bogu izgledala kao beznačajno djelo, kada je okusila plod sa zabranjenog drveta i nagovorila i muža na prestup; ali njihov grijeh je uklonio prepreke zlu koje je preplavilo svijet. Ko bi u trenutku iskušenja, mogao znati kakve će užasne posljedice izazvati jedan jedini pogrešni korak? SPP 41.3
Mnogi među onima koji govore da Božji zakon ne obavezuje čovjeka, uporno dokazuju da se Njegovi propisi uopšte ne mogu poštovati. Ali, ako je to istina, zašto je Adam morao da bude kažnjen za prestup? Grijeh naših praroditelja donio je krivicu i žalost na svijet, i da nije bilo Božje dobrote i milosti, ljudski rod utonuo bi u beznadežno očajanje. Neka se niko ne vara. »Plata za grijeh je smrt!” (Rimljanima 6,23) Božji zakon se ništa više ne može nekažnjeno prestupati sada, nego u vrijeme kada je presuda bila izrečena praocu ljudskog roda! SPP 41.4
Adam i Eva poslije svoga grijeha više nisu mogli da ostanu u Edemu. Skrušeno su preklinjali da ostanu u domu svoje bezazlenosti i radosti. Priznavali su da nemaju nikakvog prava na to srećno boravište i zaklinjali se da će ubuduće biti savršeno poslušni Bogu. Međutim, rečeno im je da je njihova priroda postala izopačena grijehom; da su umanjili svoju snagu da se odupru zlu i tako omogućili sotoni da im mnogo lakše pristupa. U svojoj bezazlenosti popustili su iskušenju; i sada, svjesni svoje krivice, imaće još manje snage da sačuvaju svoju čestitost. SPP 42.1
Pokorno i sa neizrecivom žalošću pozdravili su se sa svojim prekrasnim domom i krenuli da žive na zemlji na kojoj je počivalo prokletstvo grijeha. Atmosfera, nekada tako blaga i ujednačena, postala je sada podložna velikim promjenama, pa ih je Gospod milostivo ogrnuo odjećom od kože kao zaštitom od pretjerane vrućine i hladnoće. SPP 42.2
Dok su u uvelom cvijeću i opalom lišću gledali prve znake Adam i njegova saputnica plakali su nad njima mnogo iskrenije nego što ljudi danas plaču nad svojim mrtvima. Smrt slabog, nježnog cvijeća zaista je bila uzrok žalosti; ali, kada je dostojanstveno drveće počelo da odbacuje svoje lišće, taj prizor ih je živo podsjetio na ozbiljnu činjenicu da je smrt sudbina svakog živog stvora. SPP 42.3
Edemski vrt ostao je na Zemlji još dugo pošto je čovjek bio odvojen od njegovih prijatnih staza. Grešnom rodu je još dugo bilo dozvoljeno da posmatra dom svoje bezazlenosti, u koji su mu pristup branili anđeoski stražari. Na vratima Raja, koja su čuvali heruvimi, pokazivala se Božja slava. Tu je dolazio Adam sa svojim sinovima da se moli Bogu. Tu je obnavljao svoj zavjet poslušnosti Zakonu čije mu je kršenje doneijlo izgnanstvo iz Edema. Kada je poplava bezakonja preplavila svijet i ljudska pokvarenost izazvala uništenje vodama Potopa, Ruka koja je zasadila Edem povukla ga je sa Zemlje. Ali, prilikom konačnog obnavljanja, kada će nastati »novo nebo i nova zemlja« (Otkrivenje 21,1), on će biti vraćen još slavnije ukrašen nego u početku. SPP 42.4
Tada će oni koji su održali Božje zapovijesti puni besmrtne snage zastajati pod drvetom života, a stanovnici bezgrešnih svjetova u tom vrtu za uživanje u toku beskrajnih vjekova imaće uzorak savršenog djela Božjeg stvaranja, netaknutog prokletstvom grijeha - uzorak onoga što bi postala cijela Zemlja da je čovjek ispunio slavni Stvoriteljev plan. SPP 42.5