Ovo svjedočanstvo o osnivanju hrišćanske Crkve dobijamo ne samo kao važan dio svete istorije već i kao pouku. Svi koji ispovijedaju Isusovo ime treba da čekaju, da budu budni i jednodušno na molitvi. Sve razlike (246) treba da budu zaboravljene, tako da jedinstvo i nježna međusobna ljubav prožimaju cjelinu. Tada naše molitve mogu da se zajednički uzdižu našem nebeskom Ocu sa snažnom, iskrenom vjerom. Onda ćemo moći da čekamo strpljivo i u nadi na ispunjenje obećanja. IO 184.2
Odgovor može da nam stigne s iznenadnom brzinom i neodoljivom silom ili može da se odlaže danima i sedmicama i da tako naša vjera bude stavljena na probu. Međutim, Bog zna kako i kada da odgovori na naše molitve. Naš dio posla je da sebe povežemo s božanskim kanalom. Bog je odgovoran za svoj dio posla. On je vjeran i neće propustiti da ispuni ono što je obećao. Nama preostaje da budemo jednoga srca i jedne misli, da odbacimo svaku zavist i zlobu, i da kao, skromni molitelji, budemo budni i da čekamo. To je naš veliki i važni posao. Isus, naš Predstavnik i Poglavar, spreman je da i za nas učini ono isto što je učinio da one koji su se molili i budno čekali na dan Pedesetnice. IO 184.3