„I bješe neki čovjek u Cezareji po imenu Kornelije, kapetan u četi koja se zvaše Italijanska, čovjek pobožan, koji se bojaše Boga sa svim domom svojim i davaše mnogu milostinju narodu i stalno se moljaše Bogu.” Iako je Kornelije bio Rimljanin, poznavao je pravoga Boga i odrekao se idolopoklonstva. Bio je poslušan Božjoj volji i služio je Bogu cijelim srcem. Nije se još priključio Jevrejima, ali je znao moralni zakon i držao ga. Nije se dao obrezati niti je učestvovao u obredima prinošenja žrtava, pa su ga Jevreji i dalje smatrali nečistim. Međutim, podržavao je Jevreje dragovoljnim prilozima i bio na sve strane poznat po djelima dobročinstva i velikodušnosti. Njegov pravedni život je učinio da uživa dobar ugled i među Jevrejima i među neznabošcima. IO 209.4
Kornelije još nije uspijevao da pravilno shvati vjeru u Isusa Hrista, iako je vjerovao u proročanstva i očekivao Mesiju da dođe. Svojom ljubavlju prema Bogu i poslušnošću Njegovoj volji približio se Bogu i pripremio da prihvati Spasitelja kada mu se bude otkrio. Prokletstvo dolazi kao posljedica odbacivanja pokazane svjetlosti. Centurion je poticao iz plemićke porodice i zauzimao veoma povjerljiv i ugledan položaj; ali te okolnosti nisu imale moći da potisnu plemenite (282) osobine njegovog karaktera. Istinska dobrota i veličina zajedno načinile su od njega čovjeka velike moralne vrijednosti. Njegov uticaj bio je na korist svima s kojima je dolazio u dodir. IO 210.1
Vjerovao je u jednoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje. Obožavao ga je, priznavao Njegov autoritet i tražio od Njega savjete na svim područjima svoga života. Bio je vjeran u svojim domaćim dužnostima kao i u svojim službenim odgovornostima, pa je čak podigao i oltar Bogu u svom domu. Nije se usuđivao da ostvaruje svoje planove, niti da nosi terete svoje velike odgovornosti bez Božje pomoći; zato se molio mnogo i iskreno za pomoć. Vjera je obilježavala sve njegove postupke, i Bog ga je cijenio zbog neporočnosti njegovih djela i njegove velikodušnosti, pa mu se približio i riječima i Duhom. IO 210.2