Kada se Isus povukao iz logora vojske Izraelove da razmišlja i da se moli da ga prati Božja posebna prisutnost, ugledao je čovjeka visokog rasta, odjevena u vojničku odjeću, s golim mačem u ruci. Isus ga nije prepoznao kao pripadnika vojske Izraelove, ali mu ipak nije izgledao ni kao neprijatelj. U svojoj revnosti prišao mu je i rekao: „Da li si s nama ili s našim neprijateljima? A on reče: ne, već sam ovamo došao kao zapovjednik vojske Gospodnje! I pade Isus na lice svoje na zemlju i pokloni se i reče mu: šta kaže Gospod moj sluzi svojemu? I zapovjednik vojske Gospodnje reče Isusu: izuj obuću s nogu svojih; jer je mjesto na kojemu stojiš sveto. I učini Isus tako.” IO 129.2
Ovo nije bio nikakav obični anđeo. Bio je to Gospod Isus Hrist, Onaj isti koji je vodio Jevreje kroz pustinju, sakriven u stubu od ognja noću i u stubu od oblaka danju. Mjesto je postalo sveto zbog Njegove prisutnosti, i zato je Isusu bilo rečeno da izuje svoju obuću. IO 129.3
Gospod je zatim rekao Isusu kako treba da se ponaša da bi zauzeo Jerihon. Svim vojnicima je bilo zapovjeđeno da obilaze grad jednom dnevno u toku šest dana, i da sedmoga dana obiđu oko Jerihona sedam puta. (178) IO 129.4