Kada su se čete nebeskih anđela udaljile sa groba i kada je nestalo svjetlosti i slave, rimski stražari su se usudili da podignu svoje glave i da pogledaju oko sebe. Bili su puni čuđenja kada su vidjeli da je veliki kamen otkotrljan sa ulaza u grob i da je Isusovo tijelo nestalo. Požurili su u grad da jave sveštenicima i glavarima ono što su vidjeli. I dok su te ubice slušale čudesni izvještaj, bljedilo je zahvatilo svako lice. Užas je zavladao na pomisao šta su učinili. Ukoliko je izvještaj tačan, oni su izgubljeni. Neko vrijeme su sjedili bez riječi, gledajući jedni druge. Prihvatiti izvještaj značilo je osuditi same sebe. Povukli su se u posebnu usamljenu prostoriju da se posavjetuju šta da čine. Zaključili su da će u slučaju da izvještaj straže bude slobodno objavljen narodu, oni koji su ubili Hrista biti pobijeni kao Njegove ubice. IO 172.3
Odlučili su da podmite vojnike da sačuvaju kao tajnu ono što se dogodilo. Sveštenici i glavari ponudili su im veliku svotu novca, govoreći: „Kažite da su učenici njegovi došli po noći i ukrali tijelo njegovo dok smo mi spavali!” (Matej 28,13) Kada su se stražari počeli raspitivati šta će se dogoditi s njima zato što su zaspali na straži, (232) judejske starješine su obećale da će ubijediti guvernera i postarati se za njihovu sigurnost. Za ljubav novca rimski stražari su prodali svoju čast i složili se da poslušaju savjet sveštenika i glavara. IO 173.1