Isus je ostao sa svojim učenicima četrdeset dana, ispunjavajući njihovo srce radošću i veseljem dok im je potpunije objašnjavao stvarnosti Božjega carstva. Zapovjedio im je da svjedoče o onome što su vidjeli i čuli o Njegovim patnjama, smrti i uskrsnuću; o Njegovoj žrtvi koju je prinio za grijeh, tako da svi koji dolaze k Njemu mogu da dobiju život. Nježno i iskreno govorio im je da će biti progonjeni i mučeni, ali da će nalaziti utjehu sećajući se Njegovog iskustva i riječi koje im je upućivao. Rekao im je da je pobijedio iskušenja kojima ga je Sotona izlagao i da je postigao pobjedu (237) u patnjama i stradanjima. Sotona nema više vlasti nad Njime, ali će zato svoja kušanja neposrednije usmjeravati prema njima i prema svima koji će povjerovati u Njegovo ime. Međutim, i oni mogu da pobijede kao što je On pobijedio. Isus je obdario svoje učenike snagom da čine čuda i rekao im da će s vremena na vrijeme slati svoje anđele da ih izbavljaju kada ih budu progonili zli ljudi; da im niko neće moći oduzeti život dok ne završe svoju misiju; i da će se tek tada od njih, možda, zatražiti da svojom krvlju zapečate svjedočanstvo koje su objavili. IO 176.3
Njegovi iskreni sljedbenici radosno su slušali Njegove pouke, željno upijajući svaku riječ koja je dolazila s Njegovih svetih usana. Sada su sigurno znali da je On Spasitelj svijeta. Njegove riječi su prodirale u dubinu njihovog srca, pa su bili žalosni što će se uskoro rastati od svog nebeskog Učitelja i što više neće imati priliku da slušaju utješne, ljubazne riječi s Njegovih usana. Ipak, njihova srca su se ponovo zagrijala ljubavlju i prevelikom radošću kada im je Isus rekao da će otići da im pripremi stanove i da će opet doći da ih uzme k sebi da budu s Njime zauvijek. Obećao im je da će im poslati Utješitelja, Svetoga Duha, da ih povede u svaku istinu. „I podiže ruke svoje i blagoslovi ih.” (Luka 24,50) IO 177.1