Kad slušamo ukore protiv našega brata, mi taj ukor prihvaćamo. Na pitanje: “Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj”, psalmist je odgovorio: “Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga.” SZC 213.4
Kolika bi količina ogovaranja bila spriječena kada bi svatko držao na umu da će onaj tko mu priča o pogreškama drugih, isto tako slobodno objaviti njegove pogreške kada se za to pruži zgodna prilika. Trebamo misliti dobro o svim ljudima, posebno o svojoj braći, ako nismo prisiljeni misliti drugačije. Ne trebamo brzo prenositi loše vijesti. One su često posljedica zavisti ili nesporazuma, ili mogu poteći od pretjerivanja ili djelomičnog poznavanja činjenica. Ljubomora i sumnjičavost, kad im damo 175 mjesta, bit će posijane naširoko, kao sjeme čička. Ako neki brat zaluta, vrijeme je da pokažete pravu brigu za njega. Idite k njemu ljubazno, molite se s njim i za njega sjećajući se cijene koju je Krist platio za njegov otkup. Na ovaj način možete spasiti dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. SZC 214.1
Pogled, riječ, pa čak i boja glasa mogu biti ispunjeni obmanom, ući u nečije srce kao strijela, nanijeti mu neizlječivu ranu. Tako sumnja i prijekor mogu biti bačeni na onoga s kojim bi Bog mogao ostvariti dobro djelo, ali je njegov utjecaj razoren, njegova korisnost uništena. Medu nekim vrstama životinja, ako neka između njih bude ranjena i pada, odmah je njezino društvo napada i raskomada. Isti okrutan duh imaju muškarci i žene koji nose ime kršćani. Oni pokazuju farizejsku revnost i kamenuju one koji su manje krivi od njih samih. Ima nekih koji ukazuju na tuđe nedostatke i pogreške da odvrate pozornost sa sebe ili da budu pohvaljeni za veliko revnovanje za Boga i Crkvu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, 52,53) SZC 214.2
Vrijeme provedeno u kritiziranju pobuda i djela Kristovih slugu bolje bi bilo provedeno u molitvi. Kad bi oni koji često nalaze pogreške znali istinu o onima kod kojih ih nalaze, imali bi potpuno drugačije mišljenje o njima. Koliko bi onda bilo mnogo bolje kad bi, umjesto kritiziranja i osuđivanja drugih, svatko mogao reći: “Moram raditi na svojem spasenju. Ako surađujem s Onim koji želi spasiti moju dušu, moram dobro paziti. Moram ukloniti svako zlo iz svojega života. Moram postati novo stvorenje u Kristu. Moram nadvladati svaku pogrešku. Zato umjesto da slabim one koji se bore protiv zla, mogu ih ojačati ohrabrujućim riječima.” (Testimonies for the Church, sv. 8, 83,84) SZC 214.3