Brzo se približavamo završnoj krizi u povijesti ovoga svijeta i važno je da razumijemo kako obrazovne prednosti koje se nude u našim školama trebaju biti različite od onih koje se nude u svjetovnim školama. (Counsels to Parents, Teachers, and Students, 5 SZC 251.1
Naše su predodžbe o odgoju i obrazovanju preuske i skučene. Trebamo imati širi pogled i postaviti viši cilj. Pravi je odgoj više od svladavanja određenog nastavnog programa, više od pripremanja za sadašnji život. On se bavi cijelim čovjekovim bićem i odnosi se na cijelo razdoblje njegovog postojanja. Odgoj znači skladno razvijanje tjelesnih, duševnih i duhovnih snaga. On priprema učenika za radosnu službu u ovome svijetu i za uzvišeniju i radosniju službu u svijetu koji će doći. (Odgoj, 13) SZC 251.2
Djelo odgoja i djelo otkupljenja u najvišem smislu su isto djelo, jer u odgoju, kao i u otkupljenju, “nitko, naime, ne može postaviti drugog temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist”. (1. Korinćanima 3,11) (Odgoj, 26) SZC 251.3
Najveća je nakana svakog odgoja i životne discipline vratiti čovjeka u sklad s Bogom i tako podignuti i oplemeniti njegovu moralnu narav da bi ponovno mogao odražavati Stvoriteljevu sliku. Ovaj je posao toliko važan da je Spasitelj napustio nebeske dvorove i osobno došao na Zemlju da bi mogao poučiti ljude kako da se osposobe za uzvišeniji život. (Counsels to Parents, Teachers, and Students, 49) SZC 251.4
Tako je lako skrenuti u svjetovne planove, metode i običaje i više ne razmišljati o vremenu u kojemu živimo ili o velikom poslu koji treba obaviti, kao i u Noine dane. Postoji stalna opasnost da će naši odgajatelji poći istim putem kao Židovi, prikloniti se običajima, praksi i predajama koje Bog nije dao. Uporno i čvrsto drže se starih navika i ljubavi prema različitim temama koje nisu bitne, kao da njihovo spasenje ovisi o njima. Kada to rade, oni napuštaju poseban Božji posao i pružaju studentima neispravno, pogrešno obrazovanje. (Testimonies for the Church, sv. 6, 150,151) SZC 252.1
Potrebni su muškarci i žene koji će biti osposobljeni za rad u crkvama i koji će moći pripremati naše mlade za posebno djelo, kako bi duše mogle biti dovedene i kako bi mogle vidjeti Isusa. Škole koje smo otvorili trebaju imati u vidu ovaj cilj, a ne da rade po uzoru na crkvene škole drugih crkava ili 203 po uzoru na svjetovna sjemeništa i koledže. One trebaju biti uzvišenije tako da se ne rada i ne dopušta nijedna faza nevjero-vanja. Studente treba odgajati u praktičnom kršćanstvu, a Bibliju se mora smatrati najuzvišenijim, najvažnijim udžbenikom. (Fundamentals of Christian Education, 231) SZC 252.2