Go to full page →

Kome trebaju biti upućena priznanja? SZC 324

Sotona će nadvladati sve koji nastoje opravdati ili prikriti svoje grijehe, i time dopustiti da ostanu u nebeskim knjigama nepriznati i neoprošteni. Što je uzvišenije njihovo zvanje i što ugledniji položaj zauzimaju, to je teži u Božjim očima put kojim idu i sigurnija pobjeda njihovog velikog neprijatelja. Oni koji odlažu pripremu za Božji dan, neće je moći postići u vrijeme nevolje ili u koje kasnije vrijeme. Slučaj svih takvih je beznadan. (Velika borba , 534) SZC 324.1

Od tebe se ne traži da se ispovijedaš onima koji ne znaju za tvoje grijehe i zablude. Nije tvoja dužnost da objaviš svoje priznanje koje bi nevjernike navelo da likuju, ali idi k onima kojima je potrebno, koji neće zloupotrijebiti ono što si učinio, i priznaj sukladno Božjoj riječi; neka se oni pomole za tebe i Bog će prihvatiti to što činiš i izliječit će te. Preklinjem te, duše tvoje radi, izvrši temeljito djelo za vječnost. Odbaci svoju ponositost, svoju ispraznost i obavi valjani posao. Vrati se natrag u stado. Pastir čeka na te. Pokaj se i prva djela čini i ponovno steci Božju naklonost. (Svjedočanstva za crkvu , sv. 2, 249) SZC 324.2

Krist je tvoj Otkupitelj. On neće iskoristiti tvoje ponizno priznanje. Ako imaš neki grijeh, priznaj ga Kristu koji je jedini Posrednik između Boga i čovjeka. “Ali ako tko počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca; Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) Ako si sagriješio uskraćujući Bogu Njegovu desetinu i prinose, priznaj svoju krivnju Bogu i Crkvi i poslušaj uputu koju ti je dao: “Donesite čitavu desetinu u riznicu.” (Malahija 3,10) (Counsels on Health , 374) SZC 324.3

Božji narod mora razumno postupati. Ne treba se zadovoljiti dok ne bude priznat svaki poznati grijeh; tada će imati mogućnost i dužnost vjerovati da ga Isus prima. On ne mora čekati da se drugi probiju kroz tamu i izbore pobjedu da u njoj uživaju. Takvo uživanje trajat će samo do završetka sastanka. Bogu treba služiti na temelju načela, a ne osjećaja. Danju i noću pobjeđuješ u svojoj obitelji. Neka te u tome ne omete svakidašnji posao. Uzmi vremena za molitvu i dok se moliš, vjeruj da te Bog čuje. Pomiješaj vjeru sa svojim molitvama. Ne možeš uvijek očekivati da ćeš odmah biti uslišan; vjera je na kušnji. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 1, 150,151) SZC 324.4