Jedino sredstvo koje je Bog odredio za unapređenje svojeg djela jest blagoslivljanje ljudi imetkom. On im daje sunce i kišu; On čini da vegetacija napreduje; On daje zdravlje i sposobnosti za stjecanje sredstava. Svi naši blagoslovi dolaze iz Njegove podašne ruke. Zauzvrat želi da muškarci i žene pokažu zahvalnost vraćajući Mu dio u desetini i prinosima — u zahvalnim darovima, u prinosima slobodne volje, u nak nadnicama. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 5, 128, 129) SZC 341.3
Darežljivost Izraelaca pri gradnji Šatora sastanka i podizanju hrama slika je duha dobrohotnosti koju kršćani nikada nisu nadmašili. Upravo su bili oslobođeni iz ropstva u Egiptu i sada su putovali kroz pustinju. Nedugo nakon što su se izbavili od egipatske vojske koja ih je progonila na njihovom žurnom putovanju, Mojsiju je došla riječ Gospodnja: “Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju čast od svakoga koji daje od srca.” (Izlazak 25,2) SZC 341.4
Božji narod je raspolagao skromnim imetkom i nije bilo izgleda da će ga moći umnožiti, ali pred njima je bio cilj — sagraditi Svetište za Boga. Gospodin je progovorio, a oni moraju poslušati Njegov glas. Ništa nisu zadržali za sebe. Svi su davali dragovoljno, ne jedan dio svojega dobitka, već velik dio cjelokupnog imetka. Posvetili su ga rado i od srca Gospodinu i time Mu ugodili. Nije li sve bilo Njegovo? Zar im nije On dao sve što su imali? A kad je to tražio, nije li bila njihova dužnost da Onome koji im je posudio vrate Njegovo? SZC 341.5
Nije bilo potrebe za nagovaranjem. Narod je donio više nego što je bilo potrebno, pa im je rečeno da prestanu donositi jer je već bilo više nego što se moglo upotrijebiti. I ponovno je pri gradnji hrama poziv za sredstva naišao na odaziv srca. Narod nije davao s oklijevanjem. Radovali su se mogućnosti da se podigne građevina u čast Bogu, pa su u tu svrhu donijeli više nego dovoljno. SZC 342.1
Mogu li kršćani koji se hvale većim svjetlom od onoga što su imali IIebreji, davati manje od njih? Mogu li kršćani koji žive blizu svršetka vremena biti zadovoljni svojim darovima koji nisu ni upola veliki kao darovi Izraelaca? (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 4, 72,73) SZC 342.2
Gospodin je učinio da širenje svjetla i istine ovisi o dragovoljnim naporima i darovima primatelja nebeskih darova. Razmjerno je malo njih pozvano da putuju kao propovjednici ili misionari, ali mnogi trebaju surađivati u širenju istine vlastitim sredstvima. SZC 342.3
Neki kažu da su pozivi na davanje učestali; već sam se umorio od davanja, kažu. Jesi li? Onda te pitam: Jesi li se umorio od primanja iz Božje dobrotvorne ruke? Dokle god On ne prestane blagoslivljati, obvezan si Mu vraćati Njegov dio. On te blagoslivlja da bi i ti mogao blagosloviti druge. Kad se umoriš od primanja, moći ćeš reći: Umorio sam se od tolikih poziva na davanje. Bog je za sebe odvojio dio svega što primamo. Kad Mu to vraćamo, preostali dio je blagoslovljen, ali kad ga zadržavamo, prije ili poslije bit će proklet. Božji zahtjev dolazi na prvo mjesto; sve ostalo je drugorazredno. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 5, 127, 129) SZC 342.4