Kad su se okupili oko stola, tužnim glasom je rekao: “‘Vruće sam želio da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke, jer je, kažem vam, sigurno više neću blagovati dok se ne ispuni u kraljevstvu Božjemu.’ Tada uze kalež, zahvali i reče: ‘Uzmite ga i podijelite ga medu sobom, jer od sada sigur-no više neću piti, kažem vam, od trsova roda dok ne dođe kraljevstvo Božje!’” (Luka 22,15-18) SZC 378.2
Služba Gospodnje večere ne treba biti vrijeme tuge. To nije njezin cilj. Kad se Gospodnji učenici okupe oko Njegova stola, ne trebaju se sjećati svojih nedostataka i oplakivati ih. Oni se ne trebaju zadržavati na svojem prošlom vjerskom iskustvu bez obzira na to je li ono bilo ohrabrujuće ili nije. Isto se tako ne trebaju sjećati svojih međusobnih nesuglasica. Pripremna služba otklonila je sve ovo. Samoispitivanje, ispovijedanje grijeha, izmirenje nesuglasica, sve je to ostvareno. SZC 378.3
Sada se dolaze sresti s Kristom. Oni ne trebaju stajati u sjenci križa, već u njegovoj spasonosnoj svjetlosti. Oni trebaju otvoriti dušu sjajnim zrakama Sunca Pravednosti. Sa srcima očišćenim Kristovom dragocjenom krvlju, potpuno svjesni Njegove prisutnosti, premda nevidljive, trebaju čuti Njegove riječi: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.” (Ivan 14,27) SZC 378.4
Dok primamo kruh i vino koji simboliziraju Kristovo slomljeno tijelo i prolivenu krv, pridružujemo se u mislima prizoru Svete večere u gornjoj sobi. Čini nam se kao da prolazimo vrtom koji je posvećen samrtnim mukama Onoga koji je ponio grijehe svijeta. Postajemo očevici borbe koja nam je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdiže se među nama. SZC 378.5
Gledajući raspetog Otkupitelja, bolje shvaćamo veličinu i značenje žrtve koju je Veličanstvo Neba podnijelo za nas. Pred nama se proslavlja plan spasenja, a pomisao na Golgotu budi u našem srcu žive i svete osjećaje. U našem srcu i na našim usnama bit će hvala Bogu i Janjetu; oholost i služenje svome “ja” ne može napredovati u duši koja se živo sjeća prizora s Golgote. SZC 379.1
Kad u vjeri razmišlja o velikoj žrtvi našega Gospodina, duša prima Kristov duhovni život. Takva će duša na svakoj Gospodnjoj večeri primiti duhovnu snagu. Ova služba uspostavlja živu vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem. U posebnom smislu ona uspostavlja vezu između ovisnih ljudskih bića i Boga. SZC 379.2
Služba Gospodnje večere upućuje na Kristov drugi dolazak. Ona je određena da ovu nadu sačuva živom u mislima učenika. Kad god se budu okupljali da ožive uspomenu na Njegovu smrt, sjećat će se kako “uze kalež te zahvali i dade im ga veleći: Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha. Od sada, kažem vam, sigurno neću više piti od ovog trsova roda do onog dana kad ću ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.’” U svojim stradanjima nalazili su utjehu nadajući se ponovnom dolasku svojega Gospodina. Neizrecivo draga misao bila im je: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.” (1. Korinćanima 11,26) SZC 379.3
To su stvari koje nikada ne smijemo zaboraviti. U nama treba ostati svježa Isusova ljubav koja nas pokreće svojom silom. Krist je zasnovao ovu službu da bi našim osjećajima govorila o Božjoj ljubavi koja se pokazala prema nama. Između naših duša i Boga ne može postojati zajednica osim po Kristu. Zajednica i ljubav između brata i brata mora biti utvrđena i trajna uz pomoć Kristove ljubavi. Samo Kristova smrt mogla je Njegovu ljubav prema nama učiniti djelotvornom. Jedino zahvaljujući Njegovoj smrti radosno možemo očekivati Njegov drugi dolazak. Njegova žrtva je središte naše nade. Na njoj moramo učvrstiti svoju vjeru. (Isusov život, 533-559) SZC 379.4