Može se postaviti pitanje: Zar ne trebamo imati nikakvo zajedništvo sa svijetom? Naš vodič treba biti Gospodnja riječ. Božja riječ zabranjuje svaku vezu s nevjernicima i bezbožnicima koja bi nas poistovjetila s njima. Mi trebamo izići i odvojiti se. Ni u kojem se slučaju ne smijemo povezati s njima u njihovim planovima. Međutim, ne trebamo živjeti ni kao pustinjaci. Ljudima u svijetu trebamo činiti sve dobro koje možemo. SZC 392.1
Krist nam je u tome ostavio primjer. Kad su Ga pozvali da jede s carinicima i grešnicima, nije odbio, jer se jedino miješajući s njima mogao približiti pripadnicima ovog društvenog sloja. Međutim, u svakoj prigodi On je započinjao razgovor o temama koje su njihove misli usmjeravale prema vječnim dobrima. On i nas poziva: “Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” (Matej 5,16) (Propovjednici Radosne vijesti , 323) SZC 392.2
Nevjerničko društvo neće nam naštetiti ako se miješamo s njima s namjerom da ih povežemo s Bogom i ako smo duhovno dovoljno jaki da se odupremo njihovom utjecaju. SZC 392.3
Krist je došao na svijet da spasi, da poveže palog čovjeka s beskonačnim Bogom. Kristovi sljedbenici trebaju biti provodnici svjetla. Održavajući zajednicu s Bogom, oni trebaju prenositi onima koji se nalaze u tami i zabludi izabrane blagoslove koje su primili s Neba. Henok nije bio opoganjen pokvarenošću koja je vladala u njegovo vrijeme; zašto bismo mi bili u naše vrijeme? Ali poput našeg Učitelja, mi možemo imati sućuti za napaćeno čovječanstvo, sažaljenja za nesretnike i opće razumijevanje za osjećaje i potrebe siromašnih, nevoljnih i očajnih. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 5, 113) SZC 392.4
Molim se za svoju braću kako bi mogla shvatiti da vijest trećeg anđela mnogo znači za nas i da svetkovanje subote treba biti znak koji razlikuje one koji služe Bogu od onih koji Mu ne služe. Neka se probude oni koji su postali sneni i ravnodušni. SZC 393.1
Pozvani smo na svetost i zato moramo paziti da ne ostavimo dojam da nam nije jako važno hoćemo li se držati posebnih pravila svoje vjere. Na nama počiva svečana odgovornost da se opredijelimo za istinu i pravdu odlučnije nego što smo to činili u prošlosti. Crta razdvajanja između onih koji drže Božje zapovijedi i onih koji ih ne drže mora biti nepogrešivo povu-čena. Moramo savjesno poštovati Boga marljivo se služeći svim sredstvima da ostanemo u zavjetnom odnosu s Njime da bismo mogli primiti Njegove blagoslove - blagoslove koji su toliko bitni za narod koji će biti izložen teškom ispitu. SZC 393.2
Ostaviti dojam da naša vjera nije sila koja vlada u našem životu značilo bi jako osramotiti Boga. Tada se okrećemo od Njegovih zapovijedi koje su naš život, opovrgavajući da je On naš Bog, a mi Njegov narod. (Testimonies for the Church, sv. 7, 108) SZC 393.3