Naš Spasitelj je bio svjetlo svijeta, ali svijet Ga nije upoznao. On je stalno činio djela milosrđa osvjetljavajući putove svima, ali nije pozvao one koji su se družili s Njim da promatraju Njegovu besprimjernu vrlinu, Njegovo samoodricanje, požrtvovnost i dobrotu. Židovi se nisu divili takvom životu. Smatrali su Njegovu vjeru bezvrijednom jer nije odgovarala njihovim mjerilima pobožnosti. Zaključili su da Krist nije duhom i karakterom pobožan, jer se njihova vjera sastojala od pokazivanja, od molitava u javnosti i vršenja dobrih djela radi ostavljanja dojma. Krotkost je najdragocjeniji rod posvećenja. Kad ova vrlina vlada u duši, pod njezinim se utjecajem oblikuje ponašanje. Tada ćemo stalno biti spremni ugađati Bogu i pokoravati se Njegovoj volji. SZC 60.3
Samoodricanje, požrtvovnost, velikodušnost, ljubaznost, ljubav, strpljivost, čvrstina i kršćansko povjerenje, sve su to svakidašnji rodovi onih koji su stvarno povezani s Bogom. Njihova djela možda nisu poznata svijetu, ali oni sami se svakoga dana bore protiv zla i stječu dragocjene pobjede nad kušnjama i bezakonjem. Oni obnavljaju svečani zavjet Bogu i drže ga snagom koju su stekli ozbiljnom molitvom i stalnom budnošću. Gorljivi entuzijast ne primjećuje borbe ovih tihih radnika, ali oko Onoga koji vidi tajne srca primjećuje i gleda s odobravanjem svaki trud uložen s ljubavlju i krotkošću. Potrebno je vrijeme da bi se u karakteru otkrilo čisto zlato ljubavi i vjere. Kada se na Crkvu obruše kušnje i neprilike, tada će se otkriti nepokolebljiva revnost i topla ljubav Kristovih pravih sljedbenika. SZC 60.4
Svi koji se nađu u krugu njegova utjecaja [istinski pobožnog čovjeka], zapažaju ljepotu i miomiris njegovog kršćanskog života, dok on sam toga nije svjestan jer je u skladu s njegovim navikama i sklonostima. On moli za božansko svjetlo jer voli hoditi u njemu. Njegovo je jelo i piće da čini volju svojega nebeskog Oca. Njegov je život skriven s Kristom u Bogu, ali se time ne hvali, niti izgleda da je svjestan toga. Bog se smiješi skromnima i poniznima koji vjerno slijede stope svojega Učitelja. Oni privlače anđele koji se rado zadržavaju na njihovom putu. Pokraj njih mogu proći kao nedostojnih zapažanja oni koji se hvale uzvišenim dostignućima i koji uživaju u isticanju svojih dobrih djela, ali se nebeski anđeli s ljubavlju saginju nad njima i postavljaju se kao vatreni zid oko njih. (The Sanctified Life, 11 — 15) SZC 61.1