Bog je od muškarca načinio ženu, da mu bude družica i 125 pomoćnica, da bude jedno s njim, da ga hrabri, sokoli i bude mu na blagoslov te da on pritom bude njezin oslonac. Svi koji stupaju u bračnu zajednicu sa svetom namjerom — muž da stekne čistu ljubav ženinog srca, a žena da umekšava i usavrši karakter svojega muža — ispunjavaju Božju nakanu. SZC 155.1
Krist nije došao ukinuti ustanovu braka, nego joj vratiti prvobitnu svetost i uzvišenost. On je došao da u čovjeku obnovi Božji moralni lik, a svoje djelo otpočeo je posvećenjem bračne zajednice. SZC 155.2
Onaj koji je Adamu dao Evu za družicu i ženu učinio je svoje prvo čudo na jednoj svadbenoj svečanosti. U svečanoj dvorani, u kojoj su se prijatelji i rodbina zajedno radovali, Krist je otpočeo svoj javni rad. Time je On odobrio brak, označujući ga kao ustanovu koju je sam osnovao. On je odredio da muškarac i žena budu sjedinjeni u svetoj zajednici braka, da zasnivaju obitelji čiji će članovi, okrunjeni čašću, biti priznati kao članovi nebeske obitelji. SZC 155.3