Kušnja koja je došla na Abrahama nije bila mala, niti je bila mala žrtva koja je zatražena od njega. Postojale su jake veze koje su ga vezivale za njegovu zemlju, njegov narod i njegov dom. Ali nije oklijevao poslušati poziv. Nije postavljao nikakva pitanja u vezi s obećanom zemljom, je li zemljište plodno i klima zdrava; je li okolica toga kraja pitoma i nudi li mogućnosti za stjecanje bogatstva. Bog je rekao i Njegov sluga mora poslušati; najsretnije mjesto na Zemlji za njega bilo je mjesto na kojem je Bog želio da bude. KS 216.1
Mnogi, kao i Abraham, prolaze kroz iste kušnje. Oni ne čuju izravan glas koji govori s Neba, ali On ih poziva naukom svoje Riječi i djelima svoje providnosti. Od njih će se možda očekivati da se odreknu karijere koja obećava bogatstvo i čast, da ostave korisne i prikladne veze i rastanu se od svojih rođaka, te da pođu stazom samoodricanja, teškoća i žrtve. Bog za njih ima posao koji trebaju obaviti, ali lagodan život i utjecaj prijatelja i rodbine sprečavao bi razvitak osobina nužnih za njegovo ostvarenje. On ih poziva da se odvoje od ljudskog utjecaja i pomoći, i navodi ih da osjete potrebu za Njegovom pomoći, da ovise jedino o Njemu kako bi im se mogao otkriti. KS 216.2
Tko je spreman na poziv Providnosti odreći se omiljenih planova i prisnih veza? Tko će prihvatiti nove dužnosti KS 216.3
i poći u nova polja obavljajući Božje djelo odlučna i voljna srca, smatrajući dobitkom gubitke zbog Krista? Onaj koji će to učiniti ima Abrahamovu vjeru i dijelit će s njim “izvanredno veliku i vječnu slavu” zbog koje “patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe”. (2. Končanima 4,17; Rimljanima 8,18) (Patrijarsi i proroci, str. 97,98) KS 216.4