Dobro sjeme može neko vrijeme nezapaženo ležati u hladnom, sebičnom, svjetovnom srcu ne pružajući dokaz da je pustilo korijen; ali poslije, kad Božji Duh bude dje-lovao na dušu, skriveno sjeme će proklijati i na kraju do-nijeti rod na Božju slavu. U našem životnom radu mi ne znamo što će uspjeti, ovo ili ono. To nije pitanje na koje mi trebamo dati odgovor. Mi trebamo obaviti svoje djelo i rezultate prepustiti Bogu. “Ujutro sij svoje sjeme, a nave-čer neka ti ruka ne počiva.” Božje veliko obećanje glasi da “sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće”. Oslanjajući se na ovo obećanje, poljodjelac ore i sije. Ništa manje povjerenja ne smijemo imati ni mi koji obavljamo duhovnu sjetvu, oslanjajući se na Njegovo obećanje: “Tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” “Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.” (Isusove usporedbe, str. 37) KS 315.1