Ako nam se čini da dugo čekamo na dolazak našeg Osloboditelja; ako, povijeni od muka i iscrpljeni od teš kog rada, postanemo nestrpljivi u čekanju da naša dužnost završi i primimo časno oslobođenje od ratovanja, onda se sjetimo — i neka sjećanje zaustavi svako gunđanje — da Bog dopušta da se na Zemlji susrećemo s olujama i borbama da bismo usavršili kršćanski karakter, da bismo se bolje upoznali s Bogom, da bismo obavili posao za Gospodina u zadobivanju mnogih duša za Krista, da bismo radosnog srca mogli čuti riječi: “Dobro, valjani i vjerni slugo, uđi u veselje gospodara svoga.” (RH, 25. listopada 1881.) KS 326.2
Budite strpljivi, kršćanski vojnici! Još samo malo i Onaj koji treba doći, doći će. Noć zamornog čekanja, bdjenja i žalosti je skoro prošla. Uskoro će biti dana na-grada, vječni dan će svanuti. Nema vremena za spavanje, nema vremena za beskorisno žaljenje. Onaj tko se sada usuđuje spavati, propustit će dragocjene prilike da učini dobro. Nama je dana dragocjena prednost da sakupljamo snopove u velikoj žetvi. Svaka spašena duša bit će još jedna zvijezda u kruni Isusa našeg Otkupitelja. Tko želi odložiti oružje kada će, ako se nastavi još malo boriti, postići nove pobjede i sakupiti nove trofeje za vječnost? (RH, 25. listopada 1881.) KS 327.1