Parabola o sejanju semena sadrži i pouku velikodušnosti, kako u duhovnim tako i u ovozemaljskim stvarima. Gospod kaže: “Blago vama koji sijete pokraj svake vode” (Is. 32, 20). “Ovo pak velim: koji štedi kad sije, isto će i požnjeti” (II Kor. 9, 6). Sejati pokraj svake vode znači darove primljene od Boga stalno davati drugima. To znači davati kad god je u pitanju delo Božje ili pružanje pomoći onima kojima je ona potrebna. Time nećemo osiromašiti. “Ko blagoslov sije, blagoslov će i požnjeti” Sejač umnožava svoje seme upravo rasipajući ga. Tako je i sa onima koji su verni u deljenju darova primljenih od Boga. Deljenjem oni svoje blagoslove u stvari umnožavaju. Bog takvima obećava obilje da mogu stalno davati. “Dajite, i daće vam se: mjeru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše” (Luka 6, 38). PVU 52.1
Međutim, pouka o sejanju i žetvi obuhvata još nešto i više. Kad mi od Boga dobijene ovozemaljske blagoslove delimo sa drugima, očevidni dokaz naše ljubavi i u srcu primaoca budi zahvalnost prema Bogu. Tle njegovog srca postaje spremno da primi seme duhovne istine. A Onaj, koji sejaču daje seme, omogućiće semenu da nikne i donese rod za život večni. PVU 52.2