Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

U Potrazi Za Boljim Životom

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    »Zabadava ste dobili, zabadava dajte!«

    Poziv Jevanđelja ne treba sažeti i uputiti samo odabranoj manjini koja će nam, kako to pretpostavljamo, predstavljati čast ako ga prime. Vest treba objaviti svima. Kada Bog blagosilja svoju decu to nije samo radi njih, već i radi sveta. Kada nam poklanja svoje daro ve, to je zato da bismo ih mogli umnožiti davanjem.PBZ 50.3

    Samarjanka koja je na Jakovljevom bunaru razgovarala sa Isusom, nije našla Spasitelja, sve dok i druge nije dovela k Njemu. Ona je bila uspešniji misionar od Njegovih učenika. Učenici nisu videli u Samariji ništa što je ukazivalo na nju kao ohrabrujuće polje za rad. Njihove misli bile su prikovane za veliko delo koje treba izvršiti u budućnosti. Nisu videli da je upravo oko njih žetva koju treba pokupiti. Međutim, žena, koju su prezirali, dovela je ceo grad da sluša Isusa. Ona je odmah odnela svetlost svojim sugrađanima.PBZ 51.1

    Ova žena predstavlja delovanje praktične vere u Hrista. Svaki pravi učenik rođen je u Božjem carstvu kao misionar. On neće upoznati Spasitelja sve dok ne poželi da i druge upozna sa Njim. Spasavajuća i posvećujuća istina ne može ostati zatvorena u njegovom srcu. Onaj koji pije živu vodu postaje izvor života. Primalac postaje davalac. Hristova blagodat u duši je kao izvor u pustinji, koji izvire da osveži sve, i čini da oni koji su na umoru, požele da piju vodu života. Kad obavljamo ovaj posao, primamo veći blagoslov od rada samo za svoju korist. Delo širenja dobrih vesti spasenja približava nas našem Spasitelju.PBZ 51.2

    Za one koji primaju Njegovu milost Gospod kaže: »I blagosloviću njih i što je oko gore moje, i puštaću dažd na vreme; daždi će blagoslovni biti.« (Jezekilj 34,26)PBZ 51.3

    »A u poslednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: ko je žedan neka dođe k meni i pije! Koji me ve- ruje kao što pismo reče, iz njegova tela poteći će reke žive vode.« (Jovan 7,37.38)PBZ 51.4

    Oni koji primaju treba da daju drugima. Pozivi za pomoć stižu sa svih strana. Bog poziva ljude da radosno služe svojim bližnjima. Krune besmrtnosti treba dobiti, treba dospeti u nebesko carstvo, a svet koji gine u neznanju, treba prosvetliti.PBZ 52.1

    »Ne kažete li vi da su još četiri meseca
    pa će žetva prispeti? Eto, velim
    vam: podignite oči svoje i vidite njive
    kako su već žute za žetvu. I koji
    žanje prima platu, i koji sabira rod
    za život večni, da se raduju zajedno
    i koji seje i koji žnje.«
    Jovan 4,35.36.
    PBZ 52.2

    Učenici su tri godine posmatrali divan Isusov primer. Dan za danom išli su i razgovarali sa Njim, slušajući Njegove reči ohrabrenja umornima i teško natovarenima, posmatrajući delovanje Njegove sile među bolesnima i jadnima. Kada je došlo vreme da ih ostavi, dao im je blagodat i silu da u Njegovo ime nastave Njegovo delo. Svetlost Njegovog Jevanđelja ljubavi i isceljenja široko je trebalo da rasprostru. Spasitelj im je obećao da će uvek biti sa njima. On će im preko Svetoga Duha biti još bliži, nego dok je vidljivo hodao među ljudima.PBZ 52.3

    Mi treba da obavljamo posao koji su obavljali apostoli. Svaki hrišćanin treba da bude misionar. Sa saosećanjem i samilošću treba da služimo onima kojima je potrebna naša pomoć, težeći da nesebičnom ozbiljnošću olakšamo nesreću napaćenog čovečanstva.PBZ 52.4

    Svi mogu da pronađu posao. Niko ne treba da misli da za njega nema mesta na kome može da radi za Hrista. Spasitelj se izjednačio sa svakim čovekovim detetom. On je postao član zemaljske porodice, da bismo mi mogli da postanemo članovi nebeske porodice. On je Sin čovečiji i brat svakom Adamovom sinu i kćeri. Njegovi sledbenici ne treba da smatraju sebe odvojenima od lju— di koji su oko njih i koji ginu. Oni su deo velikog tkiva čovečanstva i Nebo na njih gleda kao na braću grešnicima a i svetima.PBZ 52.5

    Milioni i milioni ljudskih bića, koji žive u bolesti, neznanju o grehu nikada nisu toliko čuli o Hristovoj ljubavi koliko u njenoj sveobuhvatnosti ima mesta za njih. Kada bismo se zamenili sa njima, šta bismo poželeli da oni učine za nas? Sve što je u našoj moći, moramo da učinimo za njih. Hristovo pravilo života pred kojim svaki od nas mora da stoji ili padne na sudu glasi: »Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.« (Matej 7,12)PBZ 52.6

    Svim onim što nam daje prednost nad drugima bilo to obrazovanje, uglađenost, plemenitost karaktera, hrišćansko vaspitanje, versko iskustvo, dugujemo onima koji su imali manje preimućstva i zato treba da im služimo koliko je god to u našoj moći. Ako smo jaki, slabijima treba da podupremo ruke.PBZ 52.7

    Anđeli slave, koji stalno posmatraju lice Nebeskog Oca, raduju se kada služe Njegovoj deci. Anđeli su uvek prisutni tamo gde su najpotrebniji, sa onima koji moraju da vode najstrašnije borbe sa sobom i čije životne okolno sti najviše obeshrabruju. Njihovo naročito staranje obuhvata nemoćne i uzdrhtale duše, koje imaju mnoge neprijatne karakterne crte. Ono što sebična srca smatraju ponižavajućom službom, služenje nesrećnima i karakterno slabijima, posao je čistih i bezgrešnih bića iz nebeskih dvorova.PBZ 52.8

    Isus nije smatrao Nebo mestom koje želi, dok smo mi bili izgubljeni. On je napustio nebeske dvorove u zamenu za život pun prekora, uvreda i sramne smrti. On koji je bio bogat neprocenjivim nebeskim bogatstvima, postao je siromašan, da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili. Mi treba da hodamo stazom koju je On utabao.PBZ 53.1

    Onaj koji je postao Božje dete, odsada treba da gleda na sebe kao na kariku u lancu spuštenom da spase svet, kao na sjedinjenog sa Hristom u Njegovom milostivom planu, koji sa Njim traži i spasava izgubljene.PBZ 53.2

    Mnogi smatraju velikim prednošću obilaženje mesta povezanih sa Hristovim životom na Zemlji, da prođu putem koji je On utabao, da posmatraju jezero pored koga je voleo da pouča va i brežuljke i doline na kojima su se često odmarale Njegove oči. Međutim, nije potrebno ići u Nazaret, Kapernaum ili Vitaniju i tako proći Hristovim stopama. Njegove stope treba da nađemo pored bolesničke postelje, u siromašnim krovinjarama, u zakrčenim avenijama velikih gradova i na svakom mestu na kome se nalaze ljudska srca kojima je potrebna uteha.PBZ 53.3

    Hristova ljubav, ispoljena u nesebičnoj službi, biće mnogo uspešnija u popravljanju onoga koji čini zlo, nego mač i sud. Ovo je potrebno da zastraši onoga koji krši zakon, ali misionarski put lju— bavi, može učiniti više od ovoga. Srce, oguglalo od grdnje, često će omekšati delovanjem Hristove ljubavi.PBZ 53.4

    Misionar ne samo što može da otklo ni telesne bolesti, već grešnika može da povede Velikom Lekaru koji je spreman da očisti dušu od gube greha. Bog želi da bolesni, nesrećni i opsednutim zlim duhovima čuju Njegov glas preko Njegovih slugu. Preko svojih ljudskih oru đa On želi da postane takav Utešitelj kakvog svet još ne poznaje.PBZ 53.5

    Spasitelj je dao svoj dragoceni život da bi osnovao Crkvu koja će biti sposob na da služi onima koji pate, koji su žalosni i koji su u iskušenju. Društvo vernika može biti siromašno, neobrazovano, nepoznato, ali u Hristu ono može da izvrši posao u domu, crkvi, pa čak i u »oblasti izvan ovog delokruga«, čiji će rezultati biti tako dalekosežni kao i večnost.PBZ 53.6

    Hristovim sledbenicima upućene su danas, ništa manje značajne nego pr vim apostolima, ove reči:PBZ 53.7

    »Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i naučite sve naro de.« »Idite po svemu svetu i propovedajte jevanđelje svakome stvorenju.« (Matej 28,18.19; Marko 16,15)PBZ 53.8

    I za nas vredi obećanje o Njegovoj prisutnosti: »Ja sam s vama u sve dane do svršetka veka.« (Matej 8,20)PBZ 53.9

    Danas se ne okuplja radoznalo mnoštvo na usamljenim mestima da vidi i čuje Hrista. Njegov glas se ne čuje na prometnim ulicama. Niko ne viče sa sporednog puta: »Isus Nazarećanin prolazi!« (Luka 18,37) Pa ipak, ova reč je i danas istinita. Hristos nevidljivo prolazi našim ulicama. On ulazi u naše domove i donosi vest o milosti. On želi da sarađuje sa svima koji žele da služe u Njegovo ime. On je među nama, ako želimo da Ga primimo da leči i blagosilja.PBZ 53.10

    »Ovako veli Gospod: u vreme milo sno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti, i čuvaću te i daću te da budeš zavet narodu da utvrdiš zemlju i naslediš opustelo nasledstvo; da kažeš sužnjima: izidite; onima koji su u mraku: pokažite se.«PBZ 54.1

    »Kako su krasne na gorama noge
    onoga koji nosi dobre glase,
    koji oglašuje mir,
    koji javlja dobro, oglašuje spasenje,
    Govori Sionu: Bog tvoj caruje.«
    Isaija 49,8.9; 52,7.

    PBZ 54.2

    »Klikujte i pevajte, razvaline ...
    Jer Gospod uteši narod svoj ...
    Zagali Gospod svetu mišicu svoju
    pred svim narodima,
    da vide svi krajevi zemaljski
    spasenje Boga našega.«
    stihovi 9.10.
    PBZ 54.3

    * * * * *

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents