Kratke i određene molitve

Svi treba da smatraju svojom kršćanskom dužnošću da budu kratki u molitvi. Treba kazati Gospodu upravo ono što osjećamo da nam je potrebno, a ne da smo u molitvi opširni. U privatnim molitvama može se svatko moliti koliko mu je drago i biti opširan koliko god želi. Može se moliti za sve svoje rođake i prijatelje. Klijet je mjesto gdje treba da kažemo Gospodu sve svoje lične teškoće, nevolje i iskušenja. Javni molitveni sastanak nije mjesto na kome se otvaraju tajne srca.SZC 186.4

Šta je cilj naših molitvenih sastanaka? Da li je cilj tih sastanaka da obavijestimo Boga i da ga naučimo time što ćemo mu u molitvi iznijeti sve što znamo? Ne. Mi se sastajemo da bismo ohrabrili jedan drugoga, izmijenili svoje misli i osjećanja, da bismo prikupili snage, svjetlosti i hrabrosti upoznavši se s nadama i težnjama svoje braće. Moleći se usrdno i iz cijelog srca, upućujući Bogu molitve vjere, primamo ohrabrenje i snagu iz Izvora naše snage. Ovi sastanci treba da budu najblagosloveniji trenuci i treba da nastojimo da ih učinimo zanimljivima za sve koji nalaze zadovoljstvo u duhovnim stvarima.SZC 187.1

Bojim se da ima ljudi koji ne iznose svoje lične nevolje Bogu u privatnoj molitvi, već ih čuvaju da ih iznesu na javnom sastanku i tamo se mole za ono što su propustili da se mole kod svojih kuća. Takvi potpuno upropašćuju vrijednost molitvenih sastanaka. Oni ne zrače nikakvu svjetlost, nikoga ne podižu. Njihove hladne, ledene molitve i duga svjedočanstva bacaju sjenku na molitveni skup. Svima odlane kad oni završe svoju molitvu, i skoro je nemoguće otresti mraz i rastjerati tamu koju njihove molitve i opomene unose u molitveni skup. Prema svjetlosti koja mi je data, naši sastanci trebalo bi da budu duhovni i društveni, i ne odviše dugi. Na njima treba da osjećamo porodičnu prisnost. Treba kod kuće da ostavimo zatvorenost, oholost, taštinu i strah od ljudi. Ne treba da ponesemo sa sobom na sastanke sitna razmimoilaženja i predrasude. Kao u jednoj složnoj porodici, među braćom i sestrama koji se sastaju da bi se okrijepili i duhovno ojačali sjedinjavanjem svog vidjela, treba da vlada jednostavnost, blagost, povjerenje i ljubav.SZC 187.2

»Vi ste vidjelo svijeta«, kaže nebeski Učitelj. Svi nemaju isto iskustvo u svom vjerskom životu. Ljudi različitog iskustva se sastaju i jednostavno i skromno iznose svoja iskustva. Svi kršćani kojima je cilj nebeski život trebalo bi da imaju — i oni će uistinu imati — iskustvo koje je živo, novo i zanimljivo. Zivo iskustvo se dobij a u svakodnevnim iskušenjima, borbama, jakim naporima i pobjedama, velikim mirom i radošću koje dobivamo kroz Krista. Jednostavno iznošenje ovih iskustava daje svjetlost, snagu i znanje koje će pomoći drugima da napreduju u božanskom životu. Naši molitveni sastanci treba da su zanimljivi i poučni za one koji imaju ljubav prema svemu što je božansko i nebesko.SZC 187.3