Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    POGLAVLJE 52—NEURAVNOTEŽEN DUH

    (1872, Test. III. 32—36.)

    Bog je povjerio svakome od nas jedan sveti zalog za koji nas smatra odgovornima. On želi da mi obrazujemo svoj duh da bismo iskoristili talante koje nam je dao. Mi treba da se služimo ovim talantima da bismo učinili što više dobra i proslavili onoga koji nam je povjerio te talante. Bogu dugujemo sve svoje intelektualne sposobnosti. Te sposobnosti možemo razvi- jati i tako upotrebljavati da postignu cilj za koji su namijenjene. Naša je dužnost da tako razvijamo naš duh da dođu do izražaja sve naše energije duše i da razvijemo sve svoje sposobnosti. Kad vježbom razvijamo sve svoje sposobnosti, povećat će se naša intelektualna snaga i postići ćemo cilj zbog kojih su nam one date.SZC 200.2

    Mnogi ne učine sve dobro koje bi mogli učiniti jer razvijaju svoj duh samo u jednom pravcu i zanemaruju da obrate pažnju na one stvari za koje smatraju da nisu sposobni. Neke naše sposobnosti su vrlo slabe, i mi ih ostavljamo da spavaju jer nam se ne sviđa napor koji treba da upotrebimo da bismo ih razvili i ojačali. Ali sve snage uma treba da upotrebljavamo i sve sposobnosti da razvijamo. Da bismo imali uravnotežen duh, treba da podjednako razvijamo pažnju, razumijevanje, pamćenje i sve sposobnosti rasuđivanja.SZC 201.1

    Ako upotrebljavamo neke sposobnosti na štetu drugih, Božja namjera se ne će potpuno ostvariti u nama, jer su sve naše sposobnosti međusobno povezane i u velikoj mjeri zavise jedne od drugih. Ne možemo se služiti jednom sposobnošću bez pomoći ostalih, a da ravnoteža pri tome bude potpuna. Ako obratimo pažnju na jednu sposobnost a zanemarimo druge, onda će se ta sposobnost pretjerano razviti i odvest će nas u krajnost. Ima ljudi kod kojih je razum zakržljao i čiji je duh neuravnotežen. Uostalom svi ljudi nisu jednaki. Kod nekih su neke sposobnosti vrlo razvijene a kod drugih vrlo slabo. Ovi nedostaci, tako lako uočljivi, ne bi trebalo da postoje. Razboritom vježbom svi bi mogli da otklone ove nedostatke.SZC 201.2

    Nama je ugodno da se služimo onim svojim sposobnostima koje su najrazvijenije, dok zanemarujemo one koje su manje razvijene, a koje bi trebalo ojačati. Ali najslabijim sposobnostima trebalo bi obratiti osobitu pažnju, da bi sve moći intelekta bile uravnotežene, i da bi svaka od njih vršila svoju funkciju kao točkovi u stroju. Mi smo pred Bogom odgovorni za čuvanje svih naših sposobnosti. Dužnost je kršćana da tako vježbaju svoj um da bi razvili sve sposobnosti do najvišeg stupnja i da bi na taj način postigli cilj zbog kojeg su im one date. Nemamo pravo da zanemarujemo bilo koju sposobnost koju nam je Bog dao. Svuda oko nas ima nastranih ljudi. Oni su inače zdravi, ali imaju jednu umišljenu ideju. Uzrok tome je taj što su razvijali samo jednu sposobnost duha a zanemarivali ostale. Ona sposobnost kojom su se uvijek koristili se istrošila, i oni su doživjeli brodolom. Takvim postupkom se ne daje Bogu slava. Kad bismo podjednako razvijali sve duhovne moći, duh bi ostao zdrav jer se ne bi uvijek koristio jednom sposobnošću na štetu drugih.SZC 201.3

    Propovjednici bi trebalo da budu na oprezu da ne bi Božje planove zamijenili svojim. Njima prijeti opasnost da ograniče Božje djelo radeći uvijek samo u nekim mjestima i ne obraćaju pažnju drugim granama djela koju one zaslužuju. Neki od njih obraćaju pažnju samo na jedan predmet a zanemaruju ostale koji su isto tako važni. To su ljudi koji imaju samo jednu ideju. Sve njihove snage usredotočene su na jedan predmet koji zaokupljuje njihov duh u to vrijeme. Sve ostalo ih ne zanima. Ova jedina njihova omiljena tema zaokupljuje njihov duh i ona je jedini predmet njihovog razgovora. Oni radosno prihvataju svaki dokaz koji ima vezu sa njihovim omiljenim predmetom i toliko se zadržavaju na njemu da to druge zamara.SZC 202.1

    Često se gubi vrijeme na objašnjavanje predmeta koji su bez neke naročite važnosti i koji su tako jasni da ih ne bi trebalo dokazivati. Ali tačke koje su od životne važnosti treba objasniti i dokazati koliko je to najviše moguće. Moć usredsređivanja na jedan predmet je u izvjesnom pogledu korisna; ali stalno naprezanje ove sposobnosti zamara organe koji su zauzeti ovim radom, tako da su oni preopterećeni i ne mogu učiniti onoliko dobra koliko bi mogli. Sav teret počiva na nekim organima dok drugi ostaju neiskorišćeni. Svi dijelovi mozga nisu se podjednako upotrebljavali i nisu sačuvali zdravlje; zbog toga se život često skraćuje.SZC 202.2

    Sve sposobnosti bi trebalo da učestvuju u radu, da rade složno i da se harmonično uravnotežuju. Oni koji sve sile duha usredsređuju na jedan predmet, ne će pokazati uspjeha u drugim predmetima, jer nisu jednako razvijali sve svoje sposobnosti. Njihov omiljeni predmet zaokupljuje svu njihovu pažnju, i oni idu sve dalje istim putem ulazeći sve dublje i dublje u predmet. Ukoliko se više predaju istraživanju, dolaze do novog saznanja i nove svjetlosti. Ali malo je njih koji mogu da ih prate, osim ako su posvetili istu pažnju tom predmetu. Takvim ljudima prijeti opasnost da posij u sjeme istine tako duboko da mlada i nježna biljka ne može nikada prodrijeti na površinu.SZC 202.3

    Neki se odaju teškom poslu koji se od njih ne traži i koji ne će biti nikada cijenjen. Ako oni koji imaju sposobnost usredsređivanja misli njeguju samo tu sposobnost na štetu drugih, oni se neće odlikovati uravnoteženim duhom. Oni su slični stroju u kome neprekidno rade samo neki točkovi. Dok jedni točkovi rđaju zbog nerada, drugi se troše zbog prekomjerne upotrebe. Oni koji razvijaju samo jednu ili dvije sposobnosti, a druge zanemaruju, ne će biti u stanju da izvrše ni upola dobra koje bi Bog želio da izvrše. To su jednostrani ljudi. Oni koriste samo polovinu moći koje im je Bog povjerio, dok druga polovina rđa u neradu.SZC 203.1

    Kad ovakve osobe treba da izvrše jedan naročiti posao koji iziskuje usredsređivanje misli, oni ne bi trebalo sve moći duha da posvete samo tom poslu ne zanimajući se za druge predmete. Pored svog glavnog posla koji im je povjeren, oni bi trebalo da nađu vremena i za druge grane djela. To bi bilo bolje za njih i za djelo uopće. Ne treba da jedna grana djela zaokupljuje svu našu pažnju na štetu drugih.SZC 203.2

    Neki naši pisci treba da su stalno na oprezu da svojim spisima ne pomračuju ono što je jasno, nagomilavajući dokaze koji nisu od naročitog interesa za čitaoce. Ako se dosadno zadržavaju na nekim tačkama, spominjući sve detalje koji im dolaze na um, njihov trud će biti skoro uzaludan. Čitalac ne će imati interesovanja da ih do kraja prati. Glavne tačke istine ostat će neistaknute ako se obraća jednaka pažnja svakoj manjoj tačci. Ovim načinom rada predmet je produbljen, ali rad na koji je utrošeno toliko vremena i truda nije donio ono dobro koje se očekivalo jer nije probudio opće interesovanje.SZC 203.3

    U naše vrijeme, kad primamljive bajke privlače ljude, istina treba da se iznese lakim stilom, potkrijepljena s nekoliko snažnih dokaza. Ovo je bolje negoli duboko kopati da bi se iznijeli svi dokazi, jer mnogi ne mogu jasno uočiti istinu kad su pred njih iznijeti svi prigovori i svi dokazi. Mnogima jedna određena tvrdnja vrijedi više nego dugo dokazivanje. Oni mnoge stvari prihvataju kao same po sebi razumljive. Takvima su dokazi suvišni.SZC 203.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents