Ljubav prema svijetu

Pokazano mi je da oni koji se nalaze u ovakvom blagostanju mogu spriječiti sotonine planove ako pobijede svoju sebičnu lakomost time što će sva svoja dobra staviti na Božji oltar. Kad oni v’ide potrebe Božjeg djela, potrebe udovica, siročadi i nevoljnih, neka daju sa radošću i tako će prikupljati sebi blago na nebu.SZC 26.1

Čujte savjet vjernog Svjedoka: „Svjetujem te da kupiš u mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš; i bijele haljine, da se obučeš... i mast očinju da vidiš.« Ovo dragocjeno blago ne možemo dobiti ako ne uložimo izvjestan trud sa naše strane. Stih kaže da m’i treba da ga kupimo, to jest treba da se postaramo i da se pokajemo od naše mlakosti. Treba da se probudimo i da uvidimo svoju krivicu, da smo svijesni svojih grijeha i da se iskreno za njih pokajemo.SZC 26.2

Vidjela sam da braća koja su bogata imaju da ulože mnogo truda da se otrgnu od ovoga zemaljskog blaga i da pobijede svoju ljubav prema svijetu. Mnogi od njih ljube ovaj svijet, ljube njegovo blago, ali nisu voljni da to priznaju. Oni treba da se postaraju i da se pokaju zbog svoje sebične lakomosti, da bi ljubav prema istini potpuno njima zagospodarila. Pokazano mi je da mnogi bogati ne će uspjeti da kupe zlato, bijele haljine ‘i mast očinju. Oni nemaju dovoljno revnosti: njihova revnost ne odgovara vrijednosti predmeta koji traže.SZC 26.3

Vidjela sam kako su se ovi ljudi borili za zemaljska blaga; koliku revnost, koliki trud, koliku energiju su uložili da bi stekli zemaljsko blago koje će uskoro proći! Koliko hladnog računanja su utrošili. Planirali su i radili dan i noć, nisu štedjeli ni žrtve ni truda samo da dođu do zemaljskog blaga. Ako bi uložili istu toliku revnost da bi stekli zlato, bijele haljine i mast očinju, dobili bi to željeno blago, kao i vječni život u Božjem carstvu. Po- kazano mi je da je upravo njima potrebna mast oč’inja, jer im njihova sljepoća ne dopušta da uvide svoje pravo stanje, da vide koliko ljube svijet. O kad bi oni napokon progledali!SZC 26.4

„Evo stojim na vratima i kucam: ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerat ću s njime, i on sa mnom.« Otkr. 3, 20. Vidjela sam da su mnogi nagomilali toliko smeća pred vratima svoga srca da ih ne mogu otvoriti. Neki su u sporu sa braćom i treba da te odnose srede. Drugi imaju neku manu karaktera ili sebičnost koju treba da otklone da bi mogli otvoriti Isusu vrata svog srca. Drugi su postavili ljubav prema svijetu kao barikadu pred vratima svoga srca. Sve ovo smeće treba da bude otklonjeno da bi se vrata srca mogla otvoriti i da bi Isus mogao ući.SZC 27.1

U viziji mi je pokazano koliko je dragocjeno ovo obećanje: „Ući ću k njemu i večerat ću s njim, i on sa mnom.« O divne li Božje ljubavi! Gospod nam otkriva našu mlakost i naše grijehe, a zatim nam kaže: „Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama i izliječit ću vaše nevjerstvo.« Više puta je anđeo ponovio ove riječi.SZC 27.2

Vidjela sam da su se neki radosno vraćali Spasitelju. Ali na druge vijest Laodikeji nije imala nikakvog utjecaja. Oni su je ravnodušno slušali i ponašali su se kao ranije. Zato ih je Bog izbljuvao iz usta svojih. Samo oni koji se svesrdno pokaju naći će milost u Božjim očima.SZC 27.3

„Koji pobijedi dat ću mu da sjedne sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolu njegovu.« Otkr. 3, 21. Mi možemo zadobiti potpunu pobjedu. Isus je umro da bi nam otvorio vrata spasenja, da bismo mogli pobijediti sve svoje rđave naklonosti, sve svoje grijehe, nadvladati svako iskušenje i na kraju sjesti s njime na njegovu prijestolu.SZC 27.4

Vjera i spasenje su naše preimućstvo. Sila Božja se nije smanjila. Vidjela sam da je Bog voljan da izlije svoju silu danas kao i u ranijim vremenima. Crkva Božja izgubila je svoju vjeru i energiju da se bori do kraja kao nekad Jakob koji je kazao: „Ne ću te pustiti dokle me ne blagosloviš.« 1. Mojs. 32, 26. Nestalo je istrajne vjere. Ona treba da oživi u srcu Božjeg naroda. Treba da se molimo Bogu da bismo primili njegove blagoslove. Vjera, živa vjera uvijek će nas podizati ka Bogu 1 njegovoj slavi; sumnja nas vuče u mrak i smrt.SZC 27.5