POGLAVLJE 70—VLAST CRKVE

(1875, Test. III. 428—433.)

Otkupitelj svijeta dao je svojoj crkvi veliku vlast. Utvrdio je pravila koja treba da se primijene u slučaju da nastanu neke teškoće među njenim članovima. Pošto je dao određena uputstva o načinu postupanja, on je dodao: »Jer vam kažem zaista: štogod svežete na zemlji bit će svezano na nebu i štogod razriješite na zemlji, bit će razriješeno na nebu.« Matej 18, 18. Tako čak nebeska vlast potvrđuje disciplinu crkve u pogledu njenih članova kad je postupljeno po datim biblijskim pravilima.SZC 257.4

Božja riječ ne dopušta jednom čovjeku da se usprotivi zaključku crkve niti da traži da se njegovo mišljenje usvoji nasuprot mišljenja crkve. Kad ne bi bilo crkvene discipline i uprave, crkva bi se raspala; ona ne bi bila jedinstveno tijelo. Uvijek je bilo pojedinaca nezavisnog mišljenja koji su tvrdili da su na pravom putu, da im je Bog dao osobito otkrivenje i da ih je vodio na osobiti način. Svaki takav pojedinac ima svoju teoriju, svoje osobite poglede i svaki tvrdi da su njegovi pogledi u skladu sa Božjom riječju. Svaki ima drukčije teorije i vjeru, a ipak svaki smatra da je primio posebnu svjetlost od Boga. Ovi pojedinci se odvajaju od tijela crkve, i svaki za sebe sačinjava posebnu crkvu. Svi ovi ne mogu biti u pravu, iako svi tvrde da ih Bog vodi. Nadahnuta riječ ne može biti da i ne, već da i Amen u Kristu Isusu.SZC 257.5

Naš Spasitelj pored svojih pouka dao nam je i obećanje: ako se dva ili tri sjedine i zatraže nešto od Boga, bit će uslišeni. Krist ovdje pokazuje da treba da gajimo jedinstvo s drugima, čak u molitvama za određeni predmet. Velika važnost se pripisuje jedinstvu u molitvi, jedinstvu u namjerama. Bog sluša molitve pojedinaca, ali ovom prilikom Isus daje naročite i važne pouke koje će biti od osobitog značaja za crkvu koja je tek organizirana. Potrebno je da budu jedinstveni u pogledu stvari koje žele i za koje se mole. Nije riječ o mislima i razmišljanjima jedne osobe sklone zabludi, već molba treba da je iskrena želja više njih čija je pažnja usredsređena na jedan predmet.SZC 258.1

Divno Pavlovo obraćenje svjedoči nam o čudesnoj Božjoj sili. Svjetlost jača od svjetlosti podnevnog sunca ga je obasjala. Isus, čije ime je on najviše mrzio i prezirao, otkrio se Pavlu sa ciljem da ga zaustavi u njegovoj ludoj ali iskrenoj revnosti, i da načini od njega, koji je ovog časa tako malo obećavao, izbrani sud kroz koji će objaviti evanđelje neznabošcima. Pavao je svijesno učinio mnogošta protiv imena Isusa iz Nazareta. U svojoj revnosti gonio je crkvu Kristovu. Bio je uvjeren da treba da učini kraj ovoj nauci koja je svugdje stvarala uzbunu, svugdje pobjeđivala i tvrdila da je Isus Knez života.SZC 258.2

Pavao je zaista vjerovao da Kristova vjera ukida Božji zakon, žrtve i obrezanje na što je Bog gledao s odobravanjem u svim prošlim vjekovima. Ali čudesna Kristova pojava unijela je svjetlost u njegov pomračeni duh. Pavao je razumio da je Krist koga on goni Otkupitelj svijeta.SZC 258.3