Iskustvo Izraela kao opomena

Gunđanja Izraelaca i njihove pobune zabilježeni su za naše dobro, kao i velika čuda koja je Bog učinio za njih. Takođe nam je poznato da je Bog kaznio njihovo idolopoklonstvo i njihovu nezahvalnost. Primjer starog Izraela iznijet je kao opomena Božjem narodu, da bi se čuvao da ne padne u isto nevjerstvo i da bi izbjegao Božji gnjev. Kad bi grijesi Izraelaca bili izo-stavljeni iz svete historije i kad bi samo bile iznijete njihove vrline, onda nam njihova historija ne bi pružala pouke koju nam pruža.SZC 291.2

Nevjernici i oni koji vole grijeh opravdavaju svoje zločine navodeći grijehe ljudi kojima je Bog nekada povjerio velike odgovornosti. Oni kažu ako su ovi Božji ljudi podlegli iskušenju, onda nije nikakvo čudo da i sami učine neko zlo. Time žele istaći da ipak nisu tako zli, budući da imaju pred sobom tako svijetle primjere ljudi koji su učinili grijeh.SZC 291.3

Načelo pravde je zahtijevalo da se tačno iznesu prošli događaji za dobro svih koji budu čitali svetu historiju. U tome vidimo dokaze božanske mudrosti. Bog od nas traži da držimo njegov zakon, ali spominje i kaznu koja će stići neposlušne. Za naše dobro i kao opomena iznijeta nam je historija o Adamu i Evi u raju i žalosne posljedice njihove neposlušnosti. Opis je jednostavan i jasan.SZC 291.4

U Svetom pismu zabilježen je zakon koji je Bog dao čovjeku u raju kao i kazna koja će stići čovjeka u slučaju neposlušnosti. Zatim slijedi historija o kušanju i padu, i kazna kojom su naši praroditelji bili kažnjeni. Njihov primjer nam je dat kao opomena protiv neposlušnosti da bismo znali da je plata za grijeh smrt, da Božja pravda mora da bude zadovoljena i da Bog traži od svoje djece potpunu poslušnost prema njegovim zapovijestima. Kad je zakon bio objavljen na Sinaju, pomenuta je i kazna koja će stići prijestupnika; kazna je neminovno morala da stigne prijestupnika, i zabilježeni su primjeri koji služe tome kao dokaz!SZC 292.1

Nadahnuti pisac, vjeran svojoj zadaći, iznosi grijehe u koje su pali Noje, Lot, Abraham, Mojsije, David i Solomun; i čak Ilija, čovjek jake vjere, posrnuo je pod napadima iskušenja u toku svoje strašne nevolje. Jonina neposlušnost i idolopoklonstvo Izraela su vjerno zabilježeni. Petrovo odricanje Krista, oštra rasprava između Pavla i Barnabe, slabosti i neuspjesi proroka i apostola, sve je to otkrio Sveti Duh koji skida koprenu sa ljudskog srca. Pred nama je otkriven život vjernih sa svim njihovim slabostima i zabludama da bi nam to služilo kao opomena i pouka. Da su bili bez slabosti, bili bi više nego ljudi, i mi bismo sa svojom grešnom prirodom u očajanju sumnjali da ćemo ikada postići takav stepen svetosti. Ali kad vidimo kako su se oni borili i padali, kako su se zatim podigli i kroz Kristovu milost izvojevali pobjedu, to nam daje hrabrost da ponovno pođemo u borbu protiv smetnji koje nam naša ljud-ska izopačena priroda postavlja na put.SZC 292.2

Bog uvijek kažnjava zločin. On je slao svoje proroke da opomenu krivce, da raskrinkaju njihove grijehe i izreknu sud nad njima. Oni koji pitaju zašto Božja riječ tako jasno otkriva grijehe izraelskog naroda da im se rugači potsmjehuju a sveti da ih oplakuju, trebalo bi da znaju da je sve napisano njima za nauku, da bi izbjegavali grijeh koji je zapisan i da bi se ugledali samo na pravdu onih koji su služili Gospodu.SZC 292.3

Nama su potrebne upravo takve pouke kakve nam Biblija iznosi, jer sa otkrivanjem grijeha pomenuta je i kazna koja ga prati. Bol i kajanje krivca, jadanja ožalošćene duše zbog svojih grijeha dopire kroz vjekove do nas i govori nam da je čovjeku tada, kao i sada, bila potrebna Božja milost praštanja. Ovo nas uči da Bog, iako kažnjava grijeh, ima saučešća prema grešniku koji se kaje i prašta mu grijehe.SZC 292.4

U svojoj providnosti, Bog je vidio da je dobro da uči i opominje svoj narod na različite načine. On mu je otkrio svoju volju direktnim zapovijestima, kroz svete spise i kroz Duha proroštva. Moj je zadatak da jasno iznosim pogreške i zablude Božjeg naroda. Ali ako su grijesi nekih osoba otkriveni, to nije dokaz da su te osobe pred Bogom gore od mnogih drugih čije slabosti nisu otkrivene. Pokazano mi je da moj posao nije da biram šta treba da kažem, već da se ponizno pokorim Božjoj volji. Slabosti i pogreške pojedinih kršćana su iznijeti za nauku onima koji su skloni da padnu u ista iskušenja. Iskustva pojedinaca služe kao opomena drugima da se ne bi razbili o stijenu opasnosti.SZC 293.1

Na ovaj način otkrivene su zamke i lukavstva sotonina, naglašena je potreba da usavršavamo kršćanski karakter, pokazana su sredstva pomoću kojih možemo postići cilj. Bog nam pokazuje šta treba da radimo da bismo uživali njegov blagoslov. Mnogi su gotovi da gaje buntovna osjećanja ako su pokarani njihovi grijesi. Naš naraštaj traži od proroka: »Govorite nam mile stvari.« Iz. 30, 10. Ali Duh proroštva govori samo istinu. Bezakonje se množi, a ljubav sve većeg broja hladni. Ljudi ne vide zloću svog srca i ne uviđaju svoju slabost i bespomoćnost. Bog u svojoj milosti podiže zavjesu i pokazuje im da on vidi njihove sakrivene mane i tajne pobude njihovih djela.SZC 293.2

Grijesi svjetskih crkava su premazani krečom. Mnogi članovi ovih crkava utonuli su u najteže poroke i otvrdnuli u bezakonju. Babilon je pao i postao tamnica svakom duhu nečistom i tamnica svih ptica nečistih i mrskih! Najodvratniji grijesi nalaze okrilje pod plaštem kršćanstva. Mnogi od naših savremenika propovijedaju da je zakon Božji ukinut i njihov je život u skladu sa takvim učenjem! Ako nema zakona, onda nema ni prijestupa, a prema tome ni grijeha, jer je grijeh prijestup zakona.SZC 293.3

Tjelesno srce se protivi Bogu i buni se protiv njegove volje. Kad se ono oslobodi jarma poslušnosti, nesvijesno srlja u zlo čin. Bezakonje često ispunjava one koji se ponosno hvale slobodom u vjerskom životu. Bog mrzi njihov način života jer oni sarađuju sa neprijateljem duša. Svjetlost otkrivene istine ih napušta, i ljepota svetosti je za njih samo sjenka.SZC 293.4

Čudnovato je na koliko nesigurnom temelju mnogi grade svoju nadu na nebo! Oni se rugaju zakonu Beskonačnoga kao da izazivaju Boga i njegovu riječ smatraju nulom. Čak sotona, koji poznaje Božji zakon, ne bi se usudio da o njemu tako govori kao što govore sa propovijedaonice neki propovjednici koji mrze zakon; sotona se raduje njihovim hulama.SZC 294.1

Pokazano mi je šta je čovjek bez poznanja Božje volje. Njegov život je pun zločina i grijeha. Ali kad mu Duh Božji otkrije pun smisao zakona, kakva promjena se dešava u njegovom srcu! Kao Baltazar, on može da čita što je napisala ruka Svemogućega i tada počinje da shvata da ga zakon Božji osuđuje. Gromovi Božje riječi bude ga iz njegove duhovne učmalosti, i on traži milost u ime Isusovo. Bog je uvijek gotov da sluša ove ponizne molitve. On se ne odvraća nikada od duše koja se kaje, i on je tješi.SZC 294.2

Gospod je našao za dobro da mi pokaže potrebe i zablude svoga naroda. Iako je to bilo teško, ja sam vjerno otkrivala grešnicima njihove grijehe kao i sredstva za njihov lijek, kako mi je Duh Božji govorio. Ovo je u mnogo slučajeva izazvalo ogovaranje i ogorčenje protiv mene kod onih za koje sam radila i stradala. Ali ja nisam skrenula sa svog puta. Bog mi je dao da izvršim jedan posao i, poduprta njegovom svemogućom desnicom, ja sam izvršila teške dužnosti koje je postavio preda me. Tako je Duh Božji izgovorio opomene i osude, a da, ipak, nije zaboravio blaga obećanja milosti.SZC 294.3

Kad bi Božji narod htio uvidjeti kako Gospod postupa sa njime i kad bi htio prihvatiti Njegovu nauku, nalazio bi se na sigurnom putu i svjetlost bi ga vodila kroz mrak i obeshrabrenje. David se naučio mudrosti iz Božjeg postupanja prema njemu i ponizio se do zemlje pred kaznom Svemogućega. Prorok Natan je vjerno otkrio Davidu njegovo stanje, otkrio mu je njegove grijehe i pomogao mu da ih otkloni. On je blago prihvatio savjet i ponizio se pred Bogom. »Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oči.« Ps. 19, 8.SZC 294.4