Služba drugima

Ništa ne daje više duhovne sile, ništa toliko ne povećava ozbiljnost i dubinu osjećanja kao posjećivanje bolesnih i obeshrabrenih da bismo im pomogli da razumiju vidjelo i da se potpuno uzdaju u Isusa. Ima neugodnih dužnosti koje netko mora da obavi inače će duše propasti. Kršćani će naći radost u obavljanju tih dužnosti, ma kako one izgledale neugodne. Krist je takođe uzeo na sebe neugodnu dužnost, jer je napustio stan čistote i nenadmašive slave, da bi stanovao među ljudima, u svijetu ogrezlom u zločin, nasilje i bezakonje. On je to učinio da bi spasio duše, a zar će oni koji su predmet takve neobične ljubavi moći da opravdaju svoju sebičnost? Zar će oni tražiti samo svoju ugodnost, povoditi se za svojim naklonostima i ostaviti duše u tami, zato što će naići na razočaranje i odbijanje ako budu nastojali da ih spase? Krist je platio beskrajnu cijenu za čovjekov otkup. A zar će čovjek reći: »Gospode, ja ne želim da radim u tvom vinogradu; izgovori me, molim te!?«SZC 311.2

Bog poziva one koji su u Sionu skrštenih ruku da ustanu i da se dadu na rad. Zar ne će poslušati Učiteljev glas? Njemu su potrebni vjerni pomoćnici, ljudi molitve, koji će sijati pokraj svake vode. Oni koji budu ovako radili, iznenadit će se kad budu ustanovili da nevolje, odlučno podnijete u ime i kroz snagu Isusovu, daju čvrstinu njihovoj vjeri i ulivaju im novu hrabrost. Na stazi ponizne poslušnosti nalazi se sigurnost i sila, utjeha i nada, ali nikakva nagrada ne čeka one koji ništa ne žele da rade za Gospoda. Slabe ruke ne će moći da se drže Sve- mogućega, slaba koljena ne će se održati u dan nevolje. Oni koji čitaju Bibliju i rade za Krista primit će slavnu nagradu i čut će riječi: »Dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran ... uđi u radost gospodara svojega.« Mat. 25, 21.SZC 311.3