POGLAVLJE 83—ZADRŽAVANJE SREDSTAVA

(1876, Test. IV. 76—83.)

Božji blagoslov će počivati na vjernima u —, koji imaju na srcu Kristovo djelo. Dragovoljni darovi naše braće i sestara, prinošeni u vjeri i ljubavi prema razapetom Otkupitelju, donijet će im za uzvrat mnoge blagoslove; jer Bog primjećuje i sjeća se svakog čina dobročinstva od strane njegovih svetaca. U pripremanju jednog mjesta za bogosluženje potrebna je velika vjera i povjerenje u Boga. Oni koji ništa ne stavljaju na kocku u poslovnim stvarima ne mogu očekivati ni veći uspjeh. Zašto da nemamo vjeru u pothvatima za Boga i da ne ulažemo u njegovu stvar?SZC 312.1

Kad su siromašni, neki su podašni sa malim što imaju, ali kad steknu bogatstvo, postaju škrti. Razlog što imaju tako malo vjere je u tome što ne nastavljaju da budu podašni ukoliko materijalno više napreduju, i ne daju Božjem djelu makar ih to stajalo žrtve.SZC 312.2

Kod Izraelaca se tražilo da najprije pokažu dobročinstvo prema Gospodu. U vrijeme žetve i berbe, prvi plodovi — žito, vino i ulje — bili su posvećeni kao dar Gospodu. Pabirčenje i čak jedan dio polja bili su ostavljeni za siromašne. Naš nebeski Otac ne zaboravlja ni siromašne. Prva vuna, kad su se strigle ovce, i prvi plodovi, kad se vršilo žito, prinošeni su bili Gospodu; i bila je data preporuka da se siromašni, udovice, siročad i stranci pozovu ha gozbu. Na kraju svake godine od njih se tražilo da svečano izjave da li su radili ili ne u skladu sa Božjom zapovijesti.SZC 312.3

Gospod je na taj način želio da učini utisak na svoj narod da bi ovaj razumio da je Bog prvi u svemu. Ovim sistemom dobročinstva Izraelci su se opominjali da je njihov milostivi Učitelj prvi vlasnik svih njihovih polja i njihovih stada; da im Bog nebeski šalje sunce i kišu u vrijeme sjetve i žetve, i da je sve što imaju Bog stvorio. Sve je Gospodnje, a oni su samo upravitelji njegovih dobara.SZC 312.4

Podašnost izraelskog naroda prilikom gradnje šatora od sastanka i hrama pokazuje duh dobročinstva koji nije nadmašen ni od strane kršćana kasnijih vremena. Upravo su se oslobodili iz svog dugog ropstva u Egiptu i lutali po pustinji. Tek su se oslobodili od egipatske vojske koja ih je progonila kad im je Gospod preko Mojsija uputio slijedeće riječi: »Reci sinovima Izraelovim da mi skupe prilog: od svakog tko drage volje da uzmite prilog meni.« 2. Mojs. 25, 2.SZC 313.1

U tom času narod je imao malo stvari i nije se mogao nadati da će imati više, ali pred njima je bio jedan cilj: trebalo je podići šator od sastanka Gospodu. Gospod je progovorio, a narod je trebalo da posluša njegov glas. Oni su bili podašni. Dali su dragovoljno, ne dio od prihoda, već znatan dio od onoga što su imali. Posvetili su to radosno i od cijelog srca Bogu, i on je bio zadovoljan ovim njihovim postupkom. Zar nije sve njemu pripadalo? Nije li im on dao sve što imaju? Ako je on to od njih tražio, nije li njihova dužnost da mu vrate što im je uzajmio.SZC 313.2

Nikakav pritisak nije bio potreban. Narod je donio čak više nego što se tražilo od njega, i moralo se darove vraćati, jer je bilo donijeto više nego što se moglo upotrebiti. To se ponovilo i prilikom gradnje hrama. Tom prilikom narod se opet srdačno odazvao. Svi su davali drage volje. Radovali su se što će se graditi dom molitve Gospodu i prinijeli su više nego što je trebalo za ovu svrhu. David je blagoslovio Gospoda pred narodom i kazao: »Jer tko sam ja i šta je moj narod da bismo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti.« 1. Dnev. 29, 14. U svojoj molitvi David je zahvalio Gospodu riječima: »Gospode, Bože naš, sve ovo blago što ti pripravismo za građenje doma imenu tvojemu svetome, iz tvoje je ruke, i sve je tvoje.« 1. Dnev. 29, 16.SZC 313.3

David je razumio odakle dolazi sve njegovo blago. Neka bi oni koji se danas raduju u Spasiteljevoj ljubavi razumjeli da njihovo srebro i zlato pripada Gospodu i treba da bude upotrebljeno u njegovu slavu, a ne da se čuva za lično bogaćenje i ugađanje sebi. Bog ima neosporno pravo na ono što je uzajmio svojim stvorenjima. Sve što imaju pripada njemu.SZC 313.4

Ima svetih i uzvišenih ciljeva koji iziskuju naša sredstva; novac ovako uložen donijet će darivaocu veću i trajniju radost negoli da ga je utrošio na lična uživanja ili sebično nagomilavao. Kad Bog traži naše blago, ma kolika bila svota koju traži, dragovoljno odazivanje čini od našeg dara jedan posvećen dar Njemu i pribavlja darivaocu blago na nebu gdje rđa ne kvari, gdje vatra ne može uništiti i gdje lopovi ne mogu ukrasti. Svota je otsada uložena na sigurnom mjestu.SZC 314.1

Zar će kršćani koji kažu da imaju više svjetlosti biti manje podašni? Zar će oni koji žive pri kraju vremena milosti biti zadovoljni svojim darovima kad ovi nisu ni upola toliki kao darovi Izraelaca? Darežljivost Izraelaca služila je na korist njihovog naroda; a rad Božjeg naroda ovih posljednjih dana prostire se po cijelome svijetu. Vijest istine treba da se objavi svim narodima, jezicima i plemenima. Štampana riječ treba da bude razasuta kao lišće u jeseni.SZC 314.2