POGLAVLJE 91—POUKE O PONIZNOSTI

(1876, Test. IV. 373—375.)

Isus je dao svima pouke o poniznosti, a naročito propovjednicima evanđelja. U svom poniženju, kad je njegovo djelo na zemlji bilo skoro dovršeno i kad se spremao da se vrati u svoj sili i slavi ka prijestolu svoga Oca, odakle je i došao, jedna od posljednjih pouka datih njegovim učenicima bila je pouka o poniznosti. Dok su učenici raspravljali da bi utvrdili koji će od njih biti najveći u obećanom carstvu, on se opasao ubrusom kao sluga i oprao je noge. onih koji su ga nazivali svojim Učiteljem i Gospodom.SZC 350.1

Njegova služba bila je skoro dovršena; imao je da iznese samo još nekoliko pouka svojim učenicima. I da ovi ne bi nikada zaboravili na poniznost Božjeg Jagnjeta, onaj koji je sebe prinio na žrtvu za palog čovjeka, ponizio se i oprao noge svojih učenika. Dobro će biti za nas i za naše propovjednike da često razmišljaju o posljednjim prizorima iz života našeg Otkupitelja. Okruženi iskušenjima u ovom životu, kao što je i on bio, svi možemo naučiti od njega pouke od najveće vrijednosti.SZC 350.2

Dobro bi bilo da provedemo svaki dan jedam sat u razmišljanju o Kristovu životu od kolijevke do Golgote. Trebalo bi da proučavamo svaku pojedinost iz njegovog života i da u mašti sebi živo pretstavimo svaki prizor, naročito posljednje prizore iz njegovog zemaljskog života. Ovim razmišljanjem o njegovom učenju i stradanju, i o beskrajnoj žrtvi koju je prinio za naše otkupljenje, ojačat ćemo svoju vjeru, oživjet ćemo svoju ljubav i bit ćemo više prožeti duhom koji je ispunjavao našeg Spasitelja.SZC 350.3

Ako želimo biti spašeni, svi moramo da učimo na podnožju križa pouku o pokajanju i vjeri. Krist je podnio poniženje da bi nas spasio od vječne smrti. Da bi bio naš štit, pri- stao je da podnese ruganje i svaku vrstu pogrda. Naši prijestupi obavili su ga velom tame i izmamili iz njegove duše bolan usklik, kao u jednoga koji je udaren i od Boga napušten. On je nosio naše boli; ranjen je bio za naše prijestupe, postao žrtva za naše grijehe, da bismo se mi kroz njega opravdali pred Bogom. Razmišljanje o Kristu na križu probudit će u nama zahvalnost i sve što je plemenito i uzvišeno.SZC 350.4

Ja želim da vidim da naši propovjednici više razmišljaju o Kristovom križu. Njihova srca će tada biti omekšana i osvojena neuporedivom ljubavlju, koja je i samog Isusa nagnala da se žrtvuje. Ako u vezi sa naukom istine naši propovjednici budu više naglašavali praktičnu pobožnost i propovijedali prožeti duhom istine, vidjet ćemo da više duša hrli pod zastavu istine; njihova će srca biti dirnuta križem sa Golgote, beskrajnom velikodušnošću i saučešćem Isusa koji je stradao za čovjeka. Ovi važni predmeti, u vezi sa doktrinalnim tačkama naše vjere, bit će od velike koristi za Božji narod. Ali srce učiteljevo treba da bude ispunjeno ličnim poznavanjem Kristove ljubavi.SZC 351.1

Moćan dokaz križa uvjerit će grešnika o njegovoj grešnosti. Božja ljubav prema grešniku, izražena u daru njegovog Sina koji je pretrpio sramotu i smrt da bismo mi dobili život vječni, treba da je predmet proučavanja kroz cio život. Ja vas molim da ponovo proučavate križ Kristov. Ima takvih koje oholost i tašta slava nagone da traže odobravanja od ljudi i istaknut položaj. Ali koliko bi i najviše zemaljske časti izgledale beznačajne kad bi se mogle uporediti sa beskrajnom vrijednošću dara Božjeg Sina, koji je pristao da bude odbačen, prezren i popljuvan od onih koje je došao da spasi!SZC 351.2

————————

Naše dužnosti su iznijete u Božjoj riječi. Ako ispunjavamo te dužnosti, to će nas držati u poniznosti, odvojene od svijeta, sačuvane od otpada kojim su pošle velike crkve. Pranje nogu i večera Gospodnja trebalo bi da se češće vrše.^{1Ovaj svečan poziv za češće obavljanje večere Gospodnje i pranje nogu upućen je 1853. Taj poziv doveo je do uspostavljanja reda pri pranju nogu i večeri Gospodnjoj i do običaja da se večera Gospodnja održava svaka tri mjeseca.})Isus nam je ostavio primjer i preporučio nam je da činimo kao što je on činio. Vidjela sam da njegov primjer treba da što tačnije podražavamo. Međutim, braća i sestre nisu uvijek postupali kao što bi trebalo, što je dovelo do izvjesne zbrke. Pažljivo i sa mudrošću treba da se pranje nogu uvede i u nova mjesta, naročito tamo gdje ljudi nisu upoznati sa Kristovim primjerom i učenjem u ovom pogledu, i gdje imaju mnogo predrasuda što se tiče tog obreda. Mnoge čestite duše, koje su pod utjecajem svojih ranijih učitelja u koje su imale povjerenje, pune su predrasuda što se tiče ove dužnosti, i njih treba sa ovim predmetom upoznati u pravo vrijeme i na pravi način. Rani spisi, godina 1854, str. 116. 117.SZC 351.3