Jakovljevo iskustvo

»I učini Jakov zavjet govoreći: ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi hljeba da jedem i odijela da se oblačim, i ako se vratim na miru u dom oca svojega, Gospod će mi biti Bog; a kamen ovaj koji utvrdih za spomen biće dom Božji; i što mi god daš, od svega ću deseto dati tebi.« 1. Mojs. 28, 20—22. Okolnosti koje su nagnale Jakova da učini zavjet sa Gospodom bile su slične onima koje danas nagone ljude i žene da učine zavjet s Bogom. On je grešnim djelom došao do blagoslova za koji je znao da mu je obećan nepogrešivom Božjom riječju. Ovim postupkom je pokazao da mu nedostaje vjera u Božju moć da izvede svoje planove ma kako izgledi bili obeshrabrujući.SZC 369.2

Umjesto da je osigurao sebi mjesto koje je želio, bio je primoran da bježi ispred Ezavljevog gnjeva. Samo sa štapom u ruci morao je da putuje stotine kilometara kroz pustu zemlju. Izgubivši hrabrost, srca punog straha i grižnje savješti, nasto- jao je da izbjegne ljude da njegov gnjevni brat ne bi otkrio smjer njegovog kretanja i da ga ne bi pronašao. Nije imao Božjeg mira koji bi ga tješio, jer ga je mučila misao da je nedostojan Božje zaštite.SZC 369.3

Drugi dan njegovog putovanja se približavao kraju. Umoran, gladan, bez skloništa, on osjeća da ga je Bog napustio. Zna da je sve ovo navukao na sebe svojom krivicom. Mračni oblak očajanja obuzima njegovu dušu, i on se smatra odbačenim. Njegovo srce je ispunjeno neobičnim strahom, i jedva se usuđuje da se moli. Ali on se osjeća toliko usamljen da više nego ikada osjeća potrebu Božje zaštite. Plače i ispovijeda svoje grijehe pred Bogom tražeći od njega znak da nije potpuno napušten. Ali njegovo potišteno srce ne nalazi olakšanje. Izgubio je sve povjerenje u sebe i boji se da ga je Bog njegovih otaca odbacio. Ali Bog koji je pun milosrđa ima sažaljenja prema ovom usamljenom i izmučenom čovjeku, koji je stavio jedan kamen pod uzglavlje i kome je nebeski svod služio kao pokrivač.SZC 370.1

Za vrijeme noći Jakov je imao jedan san. Vidio je ljestve čiji se donji kraj oslanjao na zemlju a vrh im je dopirao iznad zvijezda i dosezao do najvišeg neba. Anđeli su se penjali i silazili po tim ljestvama koje su bile obasjane jakom svjetlošću, pokazujući mu put koji spaja nebo sa zemljom. Zatim je čuo glas koji je ponovio obećanje milosti, zaštite i budućih blagoslova. Kad se Jakov probudio od sna, uskliknuo je: »Zacijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja ne znah.« 1. Mojs. 28, 16. Pogledao je oko sebe kao da je očekivao da vidi nebeske vjesnike, ali je u mraku samo nazirao predmete koji su ga okružavali, a iznad njega blistalo je zvjezdano nebo. Ljestve i sjajni vjesnici su iščezli. Samo u mašti mogao je da sebi pretstavi slavno Veličanstvo.SZC 370.2

Jakov se uplašio od duboke noćne tišine i od pomisli da se nalazi u neposrednoj blizini Božjoj. Srce njegovo ispunilo se zahvalnošću što nije bio uništen. Više te noći nije mogao da zaspi. Duboka zahvalnost, pomiješana sa radošću, ispunjavala je njegovo srce. »I usta Jakov ujutro rano, i uze kamen što bješe metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.« 1. Mojs. 28, 18. Zatim je ovdje učinio svečan zavjet sa Bogom.SZC 370.3